Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 156

Snježana Čubrilo Uvod Unatoč mnogim pozitivnim promjenama svjedočimo kako je proces stvaranja inkluzivnoga (uključivoga) hrvatskoga društva spor i daleko od cilja, u novije doba dodatno potresen globalnim migrantskim promjenama. Dokle god i najmanja zajednica ili pojedinac ne budu ravnopravno uključeni na svim društvenim razinama, a primjera da tomu nije tako ima napretek, treba težiti ostvarenju toga procesa. Škole su među najvažnijim mjestima za stvaranje inkluzivne kulture. Dramska skupina kao izvannastavna aktivnost može učinkovito doprinijeti procesu uključivanja. Dramska je pedagogija jednim svojim dijelom za djecu ono što je prema Boalu kazalište za sve: „Kazalište je sposobnost koju posjeduju ljudska bića da se promatraju u djelovanju. Ljudi mogu vidjeti sebe u činu gledanja, razmišljanja o svojim osjećajima, biti taknuti svojim mislima. Mogu se vidjeti ovdje i zamisliti ondje; mogu se vidjeti danas i zamisliti sutra“ (Boal 2009: 35). Dijete vođeno dramsko-pedagoškim procesima osvješćuje sebe, svoje pozicije i mogućnosti, obogaćuje pogled na svijet, otvara se prema uvažavanju i razumijevanju drugih, suosjeća s drugima, ispituje i uvježbava načine svoga djelovanja, stvara. Kako navodi Boal (2009: 39) „ništa se ne bi trebalo činiti na natjecateljski način, jer pokušavamo poboljšati sebe, a ne postati bolji od drugih“. Na primjerima rada dramske skupine u našoj školi smještenoj na rubu grada Zagreba nastojat ćemo pokazati kako je to moguće. Naselje i škola Naselja Kozari bok i Kozari putovi, iz kojih dolaze naši učenici, u okruženju su industrijskih pogona za proizvodnju kablova i akumulatora (Munja), boja i lakova (Chromos) te kozmetike i sredstava za čišćenje (Labud d. o. o.) na istoku Zagreba.