Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 146

Matilda Marković Lutka može osvijestiti postojanje nekog društvenoga problema te isto tako sugestivno djelovati na ponašanje samoga gledatelja, može djelovati kao posrednik u zajednicama i među ljudima. Svjesni tih prednosti brojne humanitarne organizacije u nerazvijenim zemljama upravo iz tih razloga odabiru lutku za prenošenje poruke, za pristup osjetljivim tema ljudskoga društva s ciljem promicanja zdravstvenoga odgoja u manje razvijenim zemljama (Astles 2012). Svijet lutaka je nepredvidiv, tužan i radostan, sjetan, razdragan, istodobno svijet mašte i stvarnosti (Vukonić-Žunić i Delaš 2006). Upravo ta činjenica otvara brojne mogućnosti uporabe lutke pri obradi osjetljivijih tema s djecom. Uporaba lutke u psihoterapiji i bavljenju teškim i osjetljivim temama u radu s djecom Dječji psihoterapeut Zlatko Bastašić u svojoj knjizi Lutka ima srce i pamet iznosi i objedinjuje svoja iskustva o primjeni lutaka u terapiji s djecom i njihovim obiteljima. Ističe igru kao najznačajniji pristup u psihoterapiji djece s emocionalnim poteškoćama. Autor u svojim igrama koristi lutku kao pomagalo, sredstvo, kao ključ kojim će otvoriti problem te putem igre pokušati pronaći njegovo rješenje. Dugotrajan je to proces, a terapijski ciljevi određeni su nizom parametara u kojima znatnu ulogu ima spremnost djeteta za igru. Igra ulogama i lutkama može djetetu olakšati patnju, ali bez terapijskih intervencija prijeti da postane svojevrsna obrana nalik na izolaciju, stoga su procjena, doziranje igre i aktivnosti samoga psihoterapeuta. Obilje simboličnih i realnih lutaka omogućuje igre koje povezuju nesvjesno, svjesno i predsvjesno. U igri scenskom lutkom, za razliku od nekih drugih tehnika, dijete i terapeut brže se nađu u situaciji u kojoj je veća protočnost nesvjesnoga. Kod neke djece, ističe Bastašić, terapija može početi vrlo rano, a kod drugih je potrebnija dugotrajnija priprema (Bastašić 1990).