Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 133

-126 Kao participativna metoda rada sa skupinama, i to upravo pod tim imenom, igranje uloga razvijeno je najprije u psihoterapiji J. L. Morena u prvoj polovici 20. st., da bi metoda zatim bila potpuno unesena u različite oblike psihosocijalnih i profesionalnih treninga. U užem značenju, igranje uloga podrazumijeva ulazak u tuđe cipele, zapravo upoznavanje i preuzimanje načina ponašanja i razmišljanja nekoga lika u zadanoj imaginarnoj situaciji. To igranje raznovrsnih, nestereotipnih društvenih uloga pomaže razumijevanju složenih društvenih situacija, različitih položaja i pozicija u društvu, pomaže shvaćanju položaja marginaliziranih skupina, nejednakih odnosa moći i uzroka problema u društvu. Biti u tuđoj koži odlična je dramska pozicija kojom učenici ulaze u različite društvene uloge te na taj način bolje razumijevaju situaciju i međusobne odnose. Jasnije shvaćaju postupke i analiziraju ponašanja te izgrađuju i oblikuju vlastite stavove i vrijednosti (Čubrilo i dr. 2017: 19). Preuzimanje različitih uloga i karaktera djetetu daje sigurnost zahvaljujući kojoj progovara, postaje njegov skriveni mehanizam zaštite. Učenici hrabro progovaraju igranjem uloga pa vrlo često možemo otkriti njihove najskrivenije tajne koje su zapravo skriveni poziv za pomoć, koji će iskusni pedagog primijetiti i na njega po potrebi reagirati. Dramski odgoj pomaže djetetu da bolje shvati samoga sebe i da u sebi pronađe motivaciju i volju, potrebu da aktivno djeluje i sudjeluje u svome životu. Uči da njegovo životno stajalište ne bude izbjegavanje suočavanja sa životnim teškoćama i mirenje s njima, već da njihovo rješenje nalazi u neprekidnoj borbi, sukobu s njima, da ih savlada uz pomoć svoje zajednice, grupe tako otkrivajući moć i vrijednost prijateljstva i zajedništva.