Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 119

-112 Tu ponovno uviđamo potrebu naglašavanja važnosti načina na koji ćemo kreirati sobe dnevnoga boravka i učionice, kako će izgledati centri za simboličku i dramsku igru, koliko će ti materijali biti strukturirani odnosno nestrukturirani, kako bi se što više poticala dječja mašta (različita platna, marame, nestrukturirani predmeti od drva, spužve, vune, odjeće i sl.). Praksa je pokazala da je većina dnevnih boravaka u ustanovama ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja, učionica u osnovnoj školi i centara za dramsko-lutkarski izraz (ako ga uopće ima) u većini slučajeva vrlo siromašno opremljena. Često se u njima nalaze samo lutke (lutke za prste, ginjoli, zijevalice i lutke na štapu) i improvizirana kazališta te vješalica ili škrinja s odjećom i obućom za kostimiranje. S obzirom na ogromne mogućnosti koje nudi lutkarski izričaj te uzimajući u obzir polazišta teatra objekta (stvari su žive, imaju svoj život i energiju), u te bi se centre aktivnosti moglo unijeti mnoštvo različitih materijala koji bi poticali dječje izražavanje, a vrlo su lako dostupni (kartoni, štapovi, platna, marame, folije, spužve, kutije i sl.). Govoreći o strukturi takvih centara, zapravo se ne bismo trebali ograničavati samo na jedan dio sobe ili učionice. S obzirom na to da teatar objekta ujedinjuje više umjetnosti (naglasak stavljamo na likovnu, plesnu i glazbenu), takvi bi se centri aktivnosti mogli ujediniti ili pak staviti jedan uz drugoga. No, upoznajući se s pojmom teatra objekta i što on sve sadržava u sebi, zaključujemo da cijela soba, tj. učionica može biti pozornica, a materijali i sredstva u njoj objekti igre. U sobama dnevnoga boravka sveprisutni su uporabni predmeti (stolci, stolovi i sl.), zatečeni predmeti (npr. različite instalacije koje izrađujemo u likovnim centrima – skulpture od pedagoški neoblikovanoga materijala), prirodni predmeti i materijali (kamenje, pijesak, grane, voda, školjke i sl., sve prirodne stvari kojima često opremamo centre prirode ili istraživanja, čak i definiramo podcentre land-arta u sklopu istih) te svi oni mogu biti poticaj za kazališnu igru. Jedna je od osobina teatra objekta postizanje najvećega mogućeg dojma s najmanje mogućih sredstava (Weitzner 2011: 73).