Zbornik radova Zbornik Radova_small - Page 118

Ana Malnar / Magda Henok okruženje unutar ustanove za rani i predškolski odgoj te osnovne škole, koje ne samo da će omogućiti, već će i poticati dječje aktivnosti i igru s obzirom na to da je velika vjerojatnost da će ta igra prijeći i na unutrašnji plan i poticati unutrašnje mentalne aktivnosti. Osiguravanjem i omogućavanjem navedenoga, dijete postaje maksimalno angažirano i aktivno. Igrajući se u tako bogatom okruženju, dijete razmjenjuje iskustva s drugom djecom i odraslima, razvija socijalne kompetencije i maštu te sve jednostavnije i prirodnije stupa u kontakt s drugom djecom i odraslima. Također stvara jedan drugačiji odnos sa stvarima i materijalima koji ga okružuju te ih je u mogućnosti rabiti na mnogo različitih načina, ne samo kao objekte za istraživanje i igru, već i kao ravnopravne subjekte te igre pa tako kreira svoju novu simboličku realnost. Duran (2011: 22) ističe da simbolička igra djetetu omogućava prilagodbu na svijet koji ga okružuje, mijenja ga i integrira u svoj unutrašnji svijet. Ona nema svoj krajnji cilj, osim da sama po sebi bude spontana, zabavna i da je prati specifičan zanos. Životna je, prerađuje različita iskustva, sama je sebi svrhom te je njezin proces važniji od samoga cilja. Međutim, ona ipak ima određena pravila ponašanja, a to je da djeca, kao suigrači, dogovaraju određena pravila koja trebaju poštivati preuzimajući određene uloge. Iz toga razloga, djeci treba osigurati što više prilika i mogućnosti za međusobnu interakciju i to s djecom različite kronološke dobi te s različitim odraslim osobama, odgojiteljima i učiteljima. Složenost simboličke igre usko je povezana s bogatstvom djetetovoga iskustva, koje je opet vezano za poticajno okruženje. Kada se govori o istraživanju i učenju djece rane i predškolske dobi, ne misli se samo na razvoj dječjih mentalnih sposobnosti, već se usmjeruje i na stvaranje uvjeta u okruženju koje će omogućiti djetetu raznolike aktivnosti u kojima će ono angažirati sva svoja osjetila i sve svoje snage i sposobnosti, a ne samo glavu. Što je okruženje poticajnije, iskustvo je bogatije, a time i simbolička igra složenija. ”Okruženje bi trebalo biti pedagoški pripremljeno i oblikovano, tako uređeno da više sliči radionicama, ateljeima, učionicama za istraživanje, a manje sobama-učionicama u kojima je poučavanje dominantna aktivnost” (Miljak 2009: 22).