Zbornik radova Muzeja Hercegovine Nov. 2014 | Page 77

kojima je istekao mandat. Kaže da je tada zaključeno da se ide na novi sastav Vlade. Otvorio je diskusiju, a Tito je odmah dodao: „Biće to najuzdržanija sednica.“ Prvi je diskutirao Kardelj, koji je naveo da je razgovarao sa svim republikama, ali nije dobio nijednog kandidata. „Niko neće. Pa ja sam mislio da će danas tu biti velika navala kandidata.“ Zatim je diskutirao Branko Mikulić. Odmah je kazao kako u Bosni i Hercegovini smatraju da SIV treba brojati 22 člana (po 3 iz svake republike i po 2 iz autonomnih pokrajina), te potom istaknuo da za Bosnu i Hercegovinu nije važno iz koje je republike mandatar, ali je važno da bude čovjek od ugleda, povjerenja i sposoban. Stoga je predložio za predsjednika Skupštine SFRJ Edvarda Kardelja, a za predsjednika SIV-a Mijalka Todorovića Plavog. Veselin Đuranović, koji je također govorio o značaju novih ličnosti, napomenuo je da prilikom predlaganja treba voditi računa da u poslijeratnom razdoblju iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije niko nije obavljao funkcije predsjednik SIV-a i Skupštine SFRJ, osim kratkog, dvomjesečnog predsjedavanja Đilasa Skupštinom SFRJ, te da bi o tome trebalo voditi računa, jer se ne radi samo o principu ravnopravnosti „nego i o odgovornosti tih republika za razrešavanje opštejugoslovenskih i zajedničkih problema.“ Uz to, veli da treba imati u vidu da su u posljednje vrijeme predsjednici SIV-a praktički imali mandat po dvije godine (Špiljak od 1967. do 1969, a Ribičič od 1969. do 1971), te da to ne bi trebalo ponavljati, nego omogućiti da se jedna ekipa formira, utvrdi svoj koncept rada i realizira svoj program, što je nemoguće učiniti u razdoblju od dvije godine. Đuranović nije iznosio konkretna imena kandidata, nego je predložio da se utvrdi kao princip da neko iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore ili Makedonije dođe na te pozicije, a kasnije bi se u skladu sa prijedlozima tih republika diskutiralo o konkretnim imenima. Savka Dabčević je iznijela stav Hrvatske, po kojemu bi trebalo izabrati novu Vladu, jer svim sekretarima ističe mandat, osim generalu Ljubičiću. Predložila je manji SIV (od 15 članova), ali je naglasila da Hrvatska nije zainteresirana ni za jednu od tih funkcija. Istakla je da su se u Hrvatskoj u diskusijama kao mogući kandidati za predsjednika Skupštine spominjali Krste Crvenkovski, Edvard Kardelj, Veljko Vlahović, a za predsjednika SIV-a Krste Crvenkovski, Marko Nikezić, Branko Mikulić, Stane Kavčić, ali ne bi imali ništa ni protiv drugih kandidata. Angel Čemerski je iznio stav kako predsjednik Skupštine i SIV-a ne bi trebali biti iz Srbije i Hrvatske. Smatrao je da Slovenija (tj. Ribičič) treba završiti svoj četverogodišnji mandat, ali „ukoliko postoji predlog da [mandat] pređe na neku od drugih republika, mi bi podržali predlog Bosne i Hercegovine ili iz neke druge republike.“ 75