Zbornik radova Muzeja Hercegovine Nov. 2014 | Page 54

područja rasprostranjene su i na mnogo širem prostoru tako da možemo da ih nazovemo dinarsko-balkanskim košuljama13. Izvan ex-Jugoslavije na Balkanskom poluostrvu nošene su u sjeverozapadnoj i zapadnoj Bugarskoj, u sjevernoj Albaniji i u sjevernoj i centralnoj Grčkoj14. Mala crvena kapa, kao kara kteristika dinarskih nošnji, bila je rasprostranjena u svim nošnjama zapadnog dijela Balkanskog poluostrva još prije dolaska Slovena, a smatra se da je bila poznata i na širem evroazijskom području15. Tu je i upotreba bijele suknene “bjelače” u ženskoj nošnji, poznate pod raznim imenima i u nošnjama drugih krajeva Bosne i Hercegovine, zatim Srbije, Crne Gore i Dalmacije. U isto vrijeme i u gotovo svim spomenutim oblastima muškarci su kosu češljali u perčin, oko crvenog fesa obavijali su crveni šal, nosili srebrni ili pozlaćeni ukras - toke (starobalkanski elemenat), oko struka vuneni i kožni pojas sa pregradama (bensilah), te “trabolos” od levantinske svile, a također i kratke odjevne predmete džemadan i fermen. Analogne veze na ovako širokom dinarskom području nalazimo i za crvenu kabanicu kojom se ogrtala mlada prilikom svadbenih rituala, ili muškarci u veoma svečanim prilikama. I suknene ćurdije, prednje pregače, vuneni dijelovi obuće (čarape rasječene duž unutrašnje strane noge, bječve, nazuvci i tozluci) i opanci od sirove (neučinjene) kože pripadaju dinarskim elementima. Po svim osnovnim karakteristikama nošnja u Hercegovini pripada dinarskom tipu nošnje. Međutim, nakon uporedbe i analize sa drugim nošnjama dolazimo i do novih saznanja. Naime, ova nošnja pripada dinarskom tipu nošnje, ali sa specifičnostima svojstvenim hercegovačkim nošnjama. Sve nošnje u Hercegovini, inače, po svom osnovnom obilježju dijele se na humske i brdske, ali istraživanje nošnje (u periodu od 1987. do 1991. godine) pokazalo je da se Hercegovina, iako uopšteno pripada dinarskoj kulturnoj zoni, sastoji od više manjih kulturnih oblasti, koje karakterišu specifičnosti u interakciji sa etničkim, religioznim, privrednim, društvenim i političkim činiocima, geografskom izolovanošću ili otvorenošću, što je uslovilo zadržavanje svoga i primanje stranoga. Geografski položaj Hercegovine uticao nošnja u Vasojevićima, 80; V. Kličkova, Makedonski narodni nossi, Tabla VI, XXXIII, XXXIV i XL; Pauly Wissova, IV Stuttgart, 1901., 2025-6; 13 Miroslav Draškić, Narodne nošnje sjeverozapadne Bosne, 42,43. 14 H. Vakavelski – D. Ivanov, Blgarski narodni nossii sega i v minaloto, Sofia, bez godine; F. Nopcsa, Albanien, Berlin und Leipzig, 1933., 213; H. Lojzi, Arti popullov në shgupëri, Tirane, 1959., Tabla XIX; A. Hadzimichali, Costumes nationaux Helleiques, Muse Benaki, Atenes, 1948., Tabla XII, XIV, XIX; 15 B. Bogišić, Zbornik sadašnjih pravnih običaja I, Zagreb, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1874; Rukopisna građa iz Konavla. Bogišićeva Biblioteka i muzej u Cavtatu; Katica Benc-Bošković, Tekstilna radinost i narodna nošnja u Konavlima, 216; Milovan Gavazzi, Kulturna analiza etnografije Hrvata, Narodne starine VII, Zagreb, 1930., 6. 52