Zbornik radova Muzeja Hercegovine Nov. 2014 | Page 44

Hercegovina se prostire na površini od 9835 m2. Granica sa Crnom Gorom i Hrvatskom (Dalmacijom) rezultat je vjekovnih sukoba interesa velikih sila, dok je ona prema Bosni prirodna, ograničena razvođima na Čvrsnici, Raduši, Vranici, Bitovnji, Ivan-planini, Bjelašnici, Treskavici, Leliji, Zelengori i Volujku.(Karta 1)2 KORIŠĆENI MATERIJAL ZA ODJEĆU Do kraja XIX stoljeća nošnja seoskog stanovništva u Hercegovini bila je pretežno domaće proizvodnje. Najčešće korišćene tkanine za izradu odjevnih predmeta tradicionalnog kostima izrađivane su od vune, lana i konoplje. Vuna, kao jedna od osnovnih tekstilnih sirovina, imala je najveću primjenu u izradi tkanina koje su korišćene za tradicionalni kostim. To je uostalom karakteristično i za sve ostale stočarske oblasti.3 Od vune se tkalo sukno, koje se valjalo ili ne, a upotrebljavano je za krojenje i šivenje raznovrsnih dijelova ženske i muške odjeće. Vuna je služila za tkanje ženskih pregača, tkanica, podveza, torbi, „struka”. Od vune su se plele čarape, rukavice i drugo. Još od srednjeg vijeka na ovim prostorima su bile poznate vrste sukna: „raša”, „mrčina” i „modrina”, od kojih su izrađivani odjevni predmeti tradicionalnog kostima.4 Raša je bio naziv za sukno bijele ili tamno-plave boje. Od bijele raše šivale su se ženske zimske gaće, a od tamnoplave muške čakšire poznate u čitavoj Hercegovini kao „rašne gaće”. Naziv „raša” prenijet je početkom XX stoljeća i na frabrički materijal vuneni i pamučni, crne ili tamnoplave boje, koji se upotrebljavao za ženske suknje zvane u zapadnoj Hercegovini „kotule”, a u istočnoj „džupe”. U istočnoj Hercegovini bile su poznate i muške zimske haljine kao „bjelače”, a u ostalim krajevima ženske haljine „bjelače”, „mrčine” ili „modrine”. 2 V. Klajić, Bosna III, Zagreb, 1878., od 5 – 7; Jefto Dedijer, Hercegovina, Sarajevo, 1991. (Reprint), 11; Miloš Bjelovitić, Geografski pregled Hercegovine, Rad IX kongresa Saveza folklorista Jugoslavije, Sarajevo, 1963., 10; Dr. Jovan Marković, Regionalna geografija SFR Jugoslavije, Beograd, 1980., 567. 3 Bratislava Vladić-Krstić, Tehnologija i tehnike tkanja, GZM (E), n.s. XIX, Sarajevo, 1964; 119; Svetlana Bajić, Tekstilna radinost u Drežnici, GZM (E), n. s. Sarajevo, 1983., 163 – 180; Katica Benc-Bošković, Konavle. Tekstilno rukotvorstvo i narodna nošnja. Etnološka istraživanja, Etnografski muzej u Zagrebu, Zagreb, 1983., 26. 4 Vidi npr.: Zorislava Čulić, Narodne nošnje u Bosni i Hercegovini, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo, 1963., od 9 – 11; Dragana Radojčić, Odijevanje i zanati u službi odijevanja u Herceg Novom u 18. vijeku. Magistarski rad odbranjen na Filozofskom fakultetu u Beogradu, 1989. godine, od 58 – 61; Svetlana Bajić, Ženska suknena haljina, GZM (E) n. s., Sarajevo, 1989., 149 – 154. 42