Zbornik radova Muzeja Hercegovine Nov. 2014 | Page 115
Jednom naučen i usvojen multiperspektivan i interaktivan pristup
izvoru, formira model kritičkog mišljenja i odgojne dimenzije koji je kasnije
primjenljiv na nove izvore izvan lokalne sredine.
Dakako, postoji cijela paleta mogućnosti i izazova koje muzej u odgojnoobrazovnom smislu nudi sredini u kojoj je smješten, s pretpostavkom da i
sam razvija vlastitu razvojnu strategiju i osluškuje potrebe posjetilaca. Samo
uzajamnom saradnjom i planiranjem, odgojno-obrazovne ustanove i muzeji
mogu postati rasadnici korisnih i plodotvornih saznanja i vještina.
Prema tome, misao Helene Friman, muzeologinje iz Švedske: «U
muzeju…djeca mogu vidjeti, dotaknuti i pomirisati; mogu sama držati alate i
koristiti uređaje. U muzeju se istoriji pristupa u istraživačkom duhu»8, postaje
primjenljiva u praksi kada nastavnik ima jasno definiran stav o značaju
odgojne-obrazovne uloge muzeja u nastavi historije, s jedne strane, i kada
muzejsko osoblje jedan dio svojih aktivnosti osmišljeno usmjeri na rad sa
učenicima.
8 Citirano kod: Stefan Seidel, The museum as a resource in history teaching, Strasbourg, Savjet
Evrope, 1997.
113