ZVEZDANI JAGODINSKI MEDALJONI
U komentarima gostiju u Knjizi utisaka, hotel Hill najviše pohvala, pored
poslovičnog gostoljublja, dobija za higijenu i – hranu! Šta je to tako posebno u gastronomskoj ponudi hotela Hill, pitaju se mnogi, ali im na prvi
zalogaj sve bude jasnije.
- Pre svega, strogo vodimo računa da jelo bude uvek jednakog kvaliteta.
Ne volimo da menjamo dobavljače. Ako je kvalitet njihove ponude za nas
zadovoljavajući – ne menjamo ih. Izuzev ako se nađe neki bolji proizvod.
Inače, zvezda našeg menija su ćureći medaljoni, a kako bi i bilo druhgačije
kada je ćuran simbol Jagodine. Ljudi vole da probaju ove medaljone, jer je
meso zdravo, ne preterano kalorično, veoma ukusno i ne mnogo komplikovano za pripremu. Na meniju su kod nas svakog dana. Obično ih
služimo sa grilovanim povrćem. Na pohovani hleb kao podlogu
stavljamo ćureće medaljone, a preko njih sos od pečuraka na kajmaku.
Jako zaniljivo jelo u kojem se pomešaju tri - četiri vrste ukusa. Imamo vrlo
bogatu ponudu jela, toplih i hladnih predjela, od kojih jedno i nosi naziv
hotela Hill – sa dve vrste pršute, domaćim i stranim programom sireva.
Hleb nam je raznovrstan i uvek svež. Stalno nešto novo smišljamo,
Ivan Milašinović is 30 years old and already is the
proud chef at Jagodina’s four stars Hotel Hill. He completed the secondary catering school and college in Belgrade, but,
as he points out, 12 years of practice is what defines him as a chef.
He sincerely acknowledges that he is a better cook than the chef,
because he loves to explore and create new dishes that enrich the
hotel offer and enjoys surprising guests. I've remembered him for
his extremely tasty grilled zucchini like I have never tasted before.
Therefore, it is clear that for this creative young chef managerial
position, with many administrations and organizations at different levels and a huge responsibility - is a huge burden. He admits
that Hill hotel is an excellent training ground for those who want
to build their own author's career story, because it has all the
requirements for the operation and support to personal development, but, like all young people, he is dreaming of the big world...
ubacujemo, menjamo. Dinamično je i raznovrsno, nikad monotono.
Jedno vreme smo radili naša tradicionalna jela, a sada razmišljamo da
pravimo dnevne menije: kompletan meni za svaki dan u nedelji i to
možda već od septembra. Uzgred, mi u hotelu zaista vodimo računa o
higijeni, kao i o porcelanu, escajgu, čašama.., estetskom doživljaju
postavke stola i jela koje se servira. Na sreću, delimo istu viziju s vlasnicma, koji su estete i koji žele najbolje za svoje goste, što nam značajno
olakšava posao. I ono što je za nas u kuhinji još važnije: imamo punu
tehničko-tehnološku podršku u najsavremenijim kuhinjskim uređajima –
s ponosom naglašava šef kuhinje hotela Hill, koji je još kao dečak voleo da
kuva, ne sluteći da će mu to jednoga dana postati profesija.
OSTVAREN DEČAČKI SAN
- Istina, od malih nogu sam voleo kuvanje, a imao sam i svog idola. Bio je
to Časlav Miletić, šef kuhinje nekadašnjeg hotela „Jagodina“, koji je sada u
penziji. Uvek me privlačila njegova velika kuvarska kapa, puna kuhinja
kuvara i on u njoj. Nisam ni sanjao da ću jednog dana i ja biti – šef. Ali
sam danas veoma ponosan što sam ostvario svoj dečački san, bez obzira
što sam tek ulazeći u tajne posla shvatio koliko je to težak i kompleksan
posao, u kojem uvek treba da daš ono najbolje od sebe. Moram da priznam da nisam imao uzore u profesiji. Bilo je ljudi kojima sam se manje
ili više divio, ali sam se uvek trudio da idem svojim putem, da budem svoj.
Imam godine za koje mogu da kažem da su zrele, ostvario sam se i kao
čovek u porodičnom smislu, i u poslu kao kuvar i šef kuhinje. Želeo bih
da me ljudi pamte po tom ličnom pečatu i kad možda više ne budem tu.
To mi je oduvek bilo bitno. Kao i muzičaru na ovoj slici iznad klavira.
Sebe u budućnosti ne vidi kao vlasnika restorana. Kaže da bi voleo da
napreduje, da osvoji još nekoliko stepenika u profesiji. Posle hotela sa 4
zvezdice, voleo bi da osvoji i – petu. Priznaje da nikada nije išao da radi u
inostranstvo ida bi voleo da uživo vidi kako se tamo radi. Priznaje,
razmišlja i o brodu, ali još uvek nije spreman da se otisne od kuće. Kaže da
se vezao za ljude, za hotel u kojem je najviše napredovao i doživeo najveći
profesionalni uspon. Vreme je pred njim. I svet.
Ljiljana Rebronja
oktobar / novembar 2016
TURISTIČKI SVET 7871