www.turistickisvet.com
Nasir ol Molk džamija u Sirazu
Ramadanski bajram u Omanu
razumem svet koji me okružuje. No, nakon što
sam započeo ovo putovanje shvatio sam koliko
zapravo ne znam.
Prelazeći preko Malezije, Tajlanda, Mjanmara,
Indije, Nepala, Omana, Emirata, Irana,
Jermenije, Gruzije, Turske, Izraela, Grčke,
Makedonije, južne i centralne Srbije, Daniel je
spavao pod otvorenim nebom, u šatoru,
hostelima, lokalnim domaćinstvima, džamijama, hramovima, prihvatilištima i delio obroke
sa ljudima koji su želeli da ga ugoste, nahrane i
pomognu. Za sve što ga je na putu zadesilo kaže
da ima “svoju svrhu” i da ga je dovelo upravo do
ručka na kojem se nalazi sada dok razgovora sa
mnom.
- Svaki početak je težak. Danas kada razmislim
o stvarima koje su me plašile pre dve godine,
uvek sam sebi izmamim osmeh. Pomaže mi to
što skoro svakodnevno zapisujem misli u jedan
od svojih dnevnika, kao i snove kojih uspem da
se setim ujutru. Te nerafinirane utiske i pogled
na svet kasnije oblikujem u p riču koja će možda
postati osnova za knjigu, nakon što se putovanje
završi – objašnjava Daniel u toku našeg
razgovora.
Na putu se nauči mnogo toga: kako da zašiješ
rupu na pantalonama, gde da odmoriš i postaviš
šator i koje nevreme treba da izbegneš između
četiri zida i sa krovom iznad glave.
- Navike su fantastičan pokazatelj koliko dugo
čovek putuje. Sa svakim novim kilometrom,
stvari koje uobičajeno radimo prestaju da imaju
značaj. Meni je put promenio percepciju ne
samo velikih životnih istina već i malih, svakodnevnih stvari – kako može sa se spava bez ja-
Ribari u Goi - Indija
stuka, na zemlji i kako održavati ličnu higijenu
sa samo litar čiste vode.
GLAD, žEĐ I UNIVERZALNO DOBROČINSTVO
Pretpostavljajući da je od Malezije do Srbije
imao prilike do proba mnogo različitih stvari,
želeo sam da saznam koje obroke pamti, koji
ukusi su mu pomerili čula i da li je ikada bio
gladan.
- Hrana prerasta u funkcionalnost. Ona je samo
jedna od stvari koja se menja u odnosu na
statičan život u gradu. Jedem kada sam gladan i
kada imam priliku da sebi pripremim obrok.
Dok hodam, skoncentrisan sam na put. Kada
stanem, fokus je na odmoru i punjenju baterija.
Glad, kako kaže, jeste osetio nekoliko puta, ali
ga je žeđ češće pratila, posebno kada je prolazio
kroz pustinje na Bliskom istoku. Istovremeno,
uz redukovanje ishrane na dnevnu neophodnost, obroci koje je delio sa ljudima na svom
putu postali su ne samo kulturološka veza sa
zemljom kroz koju putuje, već i univerzalni
jezik dobročinstva i humanosti.
- Sećam se jednog obroka dok sam bio u Indiji.
Nakon naporne šetnje preko pustih brda Madija
Pradeš regije i nepodnošljive vrućine, bio sam
žedan i nimalo gladan. Odlučio sam da pređem
još jednu uzbrdicu i tu provedem noć, bez
obzira na to da li ću spavati u šatoru ili ne. Čim
sam prešao uzvišenje, ispred mene se uzdigao
hram Sikha i zamolio sam za prenoćište. Čuvari
su me primili i pozvali na večeru – jednostavan
kari, nan i povrće – ali u tom trenutku uopšte
nisam bio gladan, samo žedan. Međutim, čim
sam osetio prvi miris kuvane hrane, u mislima
sam se vratio u Singapur, lokalnu kuhinju i
arome iz detinjstva. Kombinacija začina i jedno-
Without a special plan and with
just 170 dollars in his pocket,
Daniel Lim walked more than 9,000 kilometers, on the way which brought him from his
native Singapore to Belgrade, two years later.
Humble, calm, and almost always smiling,
Daniel in the past 26 months was the interlocutor of many local newspapers and radio
stations in Asia and Europe, he also socialized
with students of primary and secondary
schools, officials and monks, retelling parts of
his adventures, ideas that lead him and inspire
- all the while sharing his experiences and
secrets of nomadic life which still continues.
stavno pripremljene hrane otvorila je apetit i te
večere ću se sećati ceo život.
NEZABORAVNI GASTRONOMSKI TRENUCI
Naravno, na svom putu otkrio je i neka
drugačija jela koja, kako kaže, nikada neće zaboraviti. - Kale Pache je jelo koje u Iranu služe
rano ujutru, do izlaska sunca i koje se služi kao
supa u kojoj je cela glava ovce sa rogovima,
očima i mozgom kuvana na tradicionalan
način. Restorani koji ovo služe specijalizovani
su za pripremu samo ovog jela koje je uvezano
sa tradicijom i lokalnim običajima. Kada imate
priliku da ovakve obroke iskusite u krugu
lokalnih ljudi, koji vas za sto prime kao davno
izgubljenog prijatelja, percepcija jela se promeni
i obrok prerasta u posebno kulturološko
iskustvo – ističe Daniel.
Kao putnik koji dnevno pređe i 50 kilometara
hodajući, dobročinstvo ljudi i spremnost da
podele svoj obrok sa njim uvek je bio blagoslov
koji je rado prihvatao.
oktobar / novembar 2016
TURISTIČKI SVET 78113