www.turistickisvet.com
HOTEL „NEW YORKER“ – TESLINO POSLEDNJE UTOČIŠTE
Hotel „New Yorker“ izgrađen je 1929. Godine. Sa svojih 2.500
soba na 43 sprata, ostao je najveći hotel u Njujorku i mnogo godina nakon otvaranja. Kao i druge zgrade nastale u to vreme, „New
Yorker“ je dizajniran u „Art Deco“ stilu, popularnom 1920-ih i
1930-ih godina prošlog veka. Pored velike sale za svečanosti, u
hotelu je postojalo deset privatnih salona za ručavanje i pet
restorana u kojima je radilo 35 master kuvara. Berbernica je bila
jedna od najvećih na svetu, sa 42 stolice i 20 mesta za manikir. Bilo
je 92 operatera na telefonskoj centrali i 150 zaposlenih u vešeraju,
koji su svakodnevno prali 350.000 komada veša!
Tokom 1940-ih i 1950-ih godina, hotel je bio veoma popularno
mesto u Njujorku i ugostio je mnoge značajne ličnosti tog doba.
Ipak, najznačajniji „stalni gost“ ovog hotela bio je Nikola Tesla, koji
je poslednjih 10 godina svog života proveo u čuvenom apartmanu
3327, u kome je i preminuo.
najteži zadatak za svakog hotelskog menadžera.
Hitz je uspeo u prvoj godini poslovanja da ostvari profit od više od milion dolara!
Njegova sposobnost da napravi profit tokom
ekonomske depresije navelo je vlasnika hotela
da mu poveri upravljanje svim hotelima koje je
imao u svom vlasništvu, te je Hitz 1932. godine
Ralph Hitz was a pioneer in the hotel industry, whose ideas for marketing and custome r service became the industry standard for luxury lodging. After beginning as a
busboy, he spent many years working in restaurants and hotels around the nation, than got into
hotel management in 1930, when he became the manager of famous New Yorker Hotel with the
2,500 room. His motto was "Give the customer value and you will get volume sales in return."
Hitz was the first manager to create a customer database and another Hitz idea was a closed circuit radio system, similar to the in-house television channels in modern hotels.
oformio svoju kompaniju za hotelski menadžment „NHM“. Na čelu te kompanije upravljao je
istovremeno sa 9 hotela: hotelima „New Yorker“, „Lexington“ i „Belmont Plaza“ u Njuorku;
hotelom „Congress“ u Čikagu, „Netherland
Plaza“ u Sinsinatiju, „Adolphus“ u Dalasu, „Van
Cleve“ u Dejtonu, „Book-Cadillac“ u Detroitu i
„Nicollet“ u Mineapolisu. Tako je bilo sve do
njegove rane smrti u 48. godini života.
INOVATIVE IDEJE
Hitz je imao težak zadatak da popuni svih devet
hotela pod svojom upravom. Zato je pomno
pratio organizovanje velikih konferencija, koje
su okupljale oko 3.000 delegata, te je svojim
hotelima slao nedeljno obaveštenja o organizovanju tih događaja, a u isto vreme je i lobirao
da se određene konferencije održavaju u
gradovima u kojima su se nalazili njegovi hoteli.
Hitzova najveća prednost bila je usluga koju je
pružao gostima. Njegov moto je bio: „Dajte
gostu vrednost i dobićete za uzvrat povećanje prodaje." On je bio prvi menadžer koji je napravio
bazu gostiju, i to u vreme kada kompjuteri još
nisu postojali. Hitz je držao fascikle u fiokama
sa podacima o preferencijama više hiljada gostiju. Jedna od koristi ovih datoteka bila je da se
određenom gostu u sobu dostave novine iz njegovog grada ili države.
Druga Hitzova ideja bila je zatvoreni radio
sistem u sobama, sličan današnjim „in-house“
televizijskim kanalima u modernim hotelima, u
kojem je reklamirao usluge svih svojih hotela.
Gost bi trebalo samo da upali radio da bi saznao
kakva se zabava planira uveče u hotelu ili šta je
na meniju u restoranu. U hotelskim restoranima, zapošljavao je specijalne kuvare koji su
pravili pravu italijansku kafu i palačinke, koji bi
se prodavali po pristupačnoj ceni od 50 centi.
Hitz je smatrao da se hotelski posao mora učiti
od „dna“, kao što je i on radio. Na ličnom
primeru je dokazao istinitost svoje tvrdnje, da
uspešnu karijeru u hotelijerstvu mogu imati
samo oni koji su spremni da posvećeno obavljaju svoj posao i pruže vredniju uslugu od one
koja se očekuje.
jun / septembar 2016
Priredila: Marija Obradović
TURISTIČKI SVET 7731