Stari zanat slikanja na
staklu i svili
Stara kineska legenda govori o
davnom nastanku svile. Naime, u
27. stoljeću prije nove ere svilena
čahura crva je pala u šoljicu čaja
carice Leizu, 14-godišnje supruge kineskog Žutog Cara. Kad ju
je podigla iz šoljice, počela se odmotavati u jednoj vrlo dugoj, kontinuiranoj niti, a carica Leizu je
bila očarana mekoćom i ljepotom
te niti. Otkrila je da bi pletenjem
tih niti mogla napraviti veoma
jaku nit koja bi se tkala. Carici Leizu se pripisuje izmišljanje prvog
tkalačkog stana i pokretanje proizvodnje svile.
Križari su oko 12. stoljeća donijeli
svilu u Evropu, a posebno u Italiju
gdje su se razvile nove tehnike i
proizvodnja se raširila. Industrijska revolucija u 18. stoljeću, me-
hanizacijom tekstilne industrije
je povećala proizvodnju svile koja
je postala jeftinija, što je doprinijelo širenju svile po cijelom svijetu. Otada počinje korištenje svile
za tkanje odjevnih predmeta, ali
i za umjetničko stvaralaštvo, kao
što je slikanje na svili.
Danas se na našim prostorima
malo ljudi bavi ovom vrstom ručnog rada. Jedna od rijetkih je Zahida Bektaš, koja živi u Donjem
Vakufu. Zahida se time počela
baviti prije četiri godine. Na ideju
da pokuša došla je kada je jednom
prilikom na sajmu ručnih radova
i umjetnosti vidjela kako to izgleda. Prije nego je zavoljela slikanje
18
na svili Zahida je radila na platnu,
staklu, te se bavila dekupaž tehnikom. Kao i mnogima i njoj su uveliko pomogli tutorijali na internetu.
Veliko zadovoljstvo je osjetila
nakon prve oslikane marame,
koja joj je ujedno i najdraža koju
je dosad oslikala. Vremenom uz
veliki trud i zalaganje njen rad se
usavršavao. U razgovoru s nama
istakla je kako je rad na svili najzahtjevniji od svih u kojima se do
sada okušala; jer za slikanje na
svili je potrebno mnogo strpljenja
i pažljivosti jer se boja ne može
kontrolisati, a ni greška ispraviti.
Motiv koji najviše voli da upotrebljava je cvijet ruže. Sve marame
su unikatne, a cijene se razlikuju
po vremenu i materijalu koji je
utrošen. Koliko je vremena potrebno za oslikavanje jedne marame zavisi od zahtjevnosti motiva;
za neke joj je potreban samo dan,
a za neke tri dana, pa čak i više.
Do danas marame sa njenim potpisom su stigle od gradova širom
BiH i regiona, pa čak do daleke
Amerike i Australije. Zahida je
također navela da, iako su cijene
materijala u BiH i u inostranstvu
skoro jednake, ručni rad u našoj
zemlji se cijeni, ali ipak nedovoljno. Do sada je imala desetak izložbi zajedno sa umjetnicima koji se
bave sličnim ručnim radom, a u
planu je i održavanje prve samostalne izložbe svih njenih radova.