Sportski Magazin #1 Sportski magazin #1 | Page 9

SPORTSKI MAGAZIN - #1 neće poremetiti nedjeljni ugođaj gledanja preuzme na sebe odgovornost i da dozvoli fudbala. Sudije, fudbaleri, čelnici klubova i odigravanje utakmice i garantuje sigurnost. navijači imali su samo jednu želju. Uživati u fudbalu. Njihova nada je trajala gotovo do 15 sati. Pokojni Josip Katalinski, tadašnji tehnički direktor Plavih, i v.d. direktora Zdenko Jelić, su se potrudili da gosti Grbavicu napuste u A onda su upoznali novi zvuk pored rafala potpunoj bezbjednosti, na čemu su im gosti iz automatskog oružja. Detonacija granate. bili zahvalni i često su u svojim izjavama Zvuk koji će obilježiti naredne četiri godine ponavljali riječi poštovanja prema vodećim njihove živote. Strašna detonacija odgon- ljudima kluba sa Grbavice. etnula je sve nade o odigravanju utakmice Mnogi nisu ni slutili, da je tog dana između Željezničara i Rada. Svi akteri susreta praktično umro fudbal u Jugoslaviji, da su svoju sigurnost potražili u svlačionicama i od zajedničke lige na prostoru Jugoslavije službenim prostorijama. nema više ništa i da će se na naredni duel Igrači Željezničara su zajedno sa trenerima na Grbavici čekati više od četiri godine. nakon detonacije počeli da napuštaju Svugdje na svijetu sport i fudbal pobjede stadion i traže sigurnije mjesto kako bi se divljake željne ratova i krvi, samo je to u se pitanje sigurnosti njihovog dolaska i spasili. Gosti iz Beograda su čekali aer o- tužnoj Jugoslaviji sa početka devedesetih povratka sa ove utakmice. Vojnim avionom iz dromski autobus da dođe po njih i da ih vodi bilo nemoguće. Budale progovorile, a lopta Beograda, ekspedicija Rada je stigla u Sara- sa stadiona. Za tadašnji Rad su nastupali ispuhala.... jevo i uspjela kroz barikade sa druge strane Ljubinko Drulović, koji je svoju karijeru Fudbal zvanično umro grada da se probije do Grbavice. poslije gradio u Portugalu, a jedno vrijeme je Rat je bio više nego izvjestan i postavljalo - Tog dana smo na Grbavicu stigli iz hotela bio i selektor Srbije, potom Zoran Mirković, Bristol. Probili smo se kroz neke barikade i prošli ovog ispostavit će se neodigranog susreta. koji je u talijanskom gigantu Juventusu imao kroz ljude, koji su stajali ispred stadion. uprkos Dragojlović iz Gornjeg Milanovca, Simić iz zapaženu rolu, a poznat je po incidentu na svemu bili smo spremni igrati utakmicu. Svi Zrenjanina i Omerhodžić iz Brčkog trebali su Maksimiru sa Robertom Jarnijem, te nekoliko smo u tim momentima bili uvjereni da će se dijeliti pravdu na ovom susretu. sjajnih igrača koji su u to vrijeme nastupali moći igrati utakmica. Bilo je jako čudno kada Početak susreta je zakazan za 15:30 za “Građevinare”. S druge strane, čekao ih smo stigli na stadion. Nije bilo gledalaca, muk i sati. Na tribinama stadiona nije bilo puno je mladi tim Željezničara koji je imao tek tišina na samom terenu. Tišinu su tek prekidali navijača. Tek par stotina. Većina njih bila je nekoliko iskusnijih fudbalera poput Dragana rafali sa Vraca, rekao nam je Kemal Elkaz, smještena ispred sjeverne tribine, gdje su Škrbe, legendarnog golmana Plavih. Zanim- tadašnji prvotimac Željezničara. čekali ishod dogovora koji su se dešavali u ljivo u toj postavi su bili i aktuelni šef struke službenim prostorijama. Nesvakidašnji mir tima sa Grbavice Admir Adžem i direktor granate, bilo jasno da od utakmice nema među okupljenim navijačima, prekinuo bi tek Omladinskog pogona Haris alihodžić. Adžem ništa. pokoji rafal iz automatske puške. Za mnoge, nije konkurisao za utakmicu zbog povrede, tada okupljene, to je bio uvod u upoznavanje dok je Alihodžić zbog žutih kartona morao i rekao da idemo negdje na sigurno i da sa zvukom koji će u naredne četiri godine propustiti ovaj duel. utakmice neće biti. Tada smo mi polako odzvanjati Grbavicom, Sarajevom i Bosnom i Svi željeli igrati susret napustili stadion, a igrači Rada su ostali u Posljednji na stadion su stigli arbitri Hercegovinom. Samo jedna želja Ostalo je zapisano da je delegat susreta Elkaz nam je rekao da je nakon detonacije - Pokojni Ribar nam je prišao u svlačionici svlačionicama, čekajući transfer do aerodroma. Božidar Lakičević iz Prištine izjavio, da su svi Poslije smo saznali da je pokojni Škija Katalin- akteri susreta željeli da igraju utakmicu, ali da ski pomogao gostima da dođu do aerodroma utakmice. Iako se okolo pucalo, iako je rat im niko nije mogao garantovati bezbjednost i bezbjedno otputuju za Beograd, rekao nam kucao na vrata, svi su bili uvjerenja da će se na ovom duelu. Opština, tadašnja milicija, je Elkaz o tom danu kojim je i zvanično umro odigrati susret i da su ti pucnji nešto što im gradonačelnik Sarajeva, niko nije smio da fudbal u Jugoslaviji. Jedna stvar je zajednička za sve aktere ove SANEL KONJHODŽiĆ 9