pripravaka, sastav masnih kiselina
kontinuirano je približavan
sastavu masnoća u majčinu
mlijeku. Međutim, struktura masti
je tek nedavno došla na red za
inovacije. Masti su u pripravcima
prisutne kao trigliceridi, odnosno
na jednu molekulu glicerola
vezane su tri masne kiseline.
Svaka vezana masna kiselina ima
svoju određenu poziciju, a masti
beta-palmitata specifične su jer
je palmitinska masna kiselina
vezana na drugoj poziciji što
do nedavno nije bio slučaj kod
dojenačkih pripravaka. Naime,
takva struktura masti prevladava
u majčinom mlijeku. Palmitinska
kiselina nalazi se vezana na
srednjoj poziciji na glicerolu, a na
vanjskim mjestima vezanja, nalazi
se jednostruko nezasićena oleinska
masna kiselina. Tradicionalne
standardne dojenačke mliječne
formule sadrže molekule s
obrnutim poretkom vezanih
masnih kiselina.
Prednost beta-palmitata je lakša
probavljivost i iskoristivost masti,
poglavito rjeđa pojava konstipacije.
Bilježi se i bolja iskoristivost
energije i kalcija iz mlijeka.
Na deklaraciji beta-palmitat može
biti naznačen kao strukturirana
biljna masnoća ili beta-biljno
ulje, međutim, nije dozvoljeno
pripisivanje nikakvih blagotvornih
učinaka ovim tvarima prema
važećoj europskoj regulativi.
Nukleotidi
U Japanu se dojenački mliječni
pripravci obogaćuju nukleotidima
još od davne 1965., a ostatku
svijeta trebalo je još 20-30 godina
da usvoje taj koncept. Tijekom
godina, nukleotidi su prepoznati
kao uvjetno esencijalne tvari za
dojenčad. Dodatak nukleotida
u dojenačke mliječne pripravke
može imati blagotvoran učinak
na fekalnu mikrobiotu, odnosno
sastav bakterija u debelom
crijevu djeteta. Studije su
pokazale kako dojenčad hranjena
formulama s nukleotidima ima
povećan broj "korisnih" bakterija,
međutim, taj je broj još uvijek niži
u usporedbi s dojenom djecom.
Ujedno je primijećena smanjena
učestalost diareje te se bilježi
povoljan utjecaj na imunitet.
Dodatak nukleotida smatra se
blagotvornim i zbog utjecaja na
metabolizam masti te rast, razvoj
i popravak tkiva.
Osim navedenih sastojaka, brojni
su vitamini i mineralne tvari
važni za rast i razvoj djeteta.
Primjerice, posljednjih se godina
bilježi sve veći broj dokaza o
iznimnoj važnosti vitamina D za
imunitet djece i istodobno je jasno
da velik broj dojenčadi i djece u
Europi ima nedostatak vitamina
D. Stoga se preporučuje sustavna
nadoknada prema stručnom
savjetu pedijatra.
Cybermed | Revija za zdravlje | 2016/1 | 53