Balanitis
Maja Kovačević, dr. med.
alanitis označava pojavu
upalnih promjena na glaviću
(glansu) penisa. Ukoliko je
riječ o muškarcima koji nisu
obrezani, te promjene se mogu
proširiti i na kožicu penisa
(prepucija) pa tada govorimo o
balanoposthitisu, a one također
mogu biti prisutne samo na tome
dijelu pa je tada riječ o izoliranom
posthitisu. Termin balanitis se
koristi i u žena i u tom slučaju
označava upalne promjene na
klitorisu. Obzirom da se daleko
češće javlja u muškaraca, u ovom
članku će biti opisana njegova
pojava u muškoj populaciji.
B
Učestalost pojave balanitisa varira
od 3-11 posto; iako se može pojaviti
u bilo kojoj životnoj dobi, najčešće
se pojavljuje u dječaka ili u
neobrezanih spolno aktivnih
muškaraca. Ovom stanju doprinose
fimoza, tj. suženje kožice penisa
koje onemogućava provlačenje
kožice preko glavića penisa i
uzrokuje nakupljanje produkta
lojnih žlijezda (tzv. smegme) i
bakterijsku kolonizaciju, kao i
oskudna higijena.
Uzorci pojave ovog stanja su
mnogostruki – od različitih
infektivnih čimbenika, iritansa pa
sve do specifičnih stanja kože koja
mogu uključivati ovu regiju.
Uzročnike balanitisa dijelimo i
infektivne i neinfektivne.
Infektivni čimbenici koji se
najčešće povezuju s pojavom
balanitisa su:
• gljivična infekcija: Candida spp.,
Malassezia furfur;
• bakterijska infekcija:
Beta-hemolitički streptokoki
grupe B i A, Staphyloccocus
aureus, Bacteroides spp.,
Fusubacterium, Neisseria
gonorrhoeae, Chlamydia
trachomatis, Gardnerella
vaginalis, Treponema pallidum;
• virusna infekcija: Herpes simplex
virus (HSV) (pri čemu dolazi do
pojave genitalnog herpesa koji se
manifestira pojavom
inflamiranih papula, nakon čega
slijedi razvoj mjehurića –
vezikula koje rupturiraju te
nastaju bolne erozije), Humani
papilomavirus (HPV);
• parazitarna infekcija:
Trichomonas vaginalis, Borrelia
vincentii, Borrelia burgdorferi.
Neinfektivni čimbenici koji se
najčešće povezuju s pojavom
balanitisa su:
• iritansi: sapuni, detergenti,
lubrikanti, prezervativi,
spermicidne kreme;
• trauma bilo koje vrste;
• toksični agensi, primjerice
podofilin koji se koristi u terapiji
kondiloma;
• alergijska reakcija na lijekove,
najčešće na tetracikline i
sulfonamide;
• specifične kožne promjene koje
mogu zahvatiti penis: kontaktni
dermatitis, seboreični dermatitis,
dermatitis artefacta, psorijaza,
lichen planus, lichen sclerosus,
Reiterov sindrom, intraepitelne
neoplazije;
• ostala stanja: zatajenje srca,
ciroza jetre, nefroza,
imunosupresija, šećerna bolest,
pretilost, Crohnova bolest,
ulcerozni kolitis.
Kao i svaka upala, balanitis/
balanoposthitis može imati akutni i
kronični tijek.
6 | 2015/1 | Revija za zdravlje | Cybermed
Akutni balanoposthitis najčešće se
povezuje sa sljedećim čimbenicima:
infekcijom, traumom, kontaktnom
alergijom, retencijom smegme te
toksičnim čimbenicima. Dijelimo
ga na akutni alergijski
kontaktni balanoposthitis
(nastaje kao reakcija na tvari koje se
apliciraju na glans), akutni
infektivni balanoposthitis
(nastaje zbog infektivnog
čimbenika), ulcerozni balanitis
te balanitis gangraenosa
phagedaenica (češće nastaje u
dijabetičara te ga uzrokuju
infektivni čimbenici). Bitno je
naglasiti kako je gangrenozni
balanopostitis vrlo ozbiljno stanje
koje zahtijeva hitan i ozbiljan
terapijski pristup jer ono može
unutar 1 do 2 dana rezultirati
gangrenom (odumiranjem) penisa.
Kronični balanitis čine sljedeći
entiteti: balanoposthitis
candidomycetica (uzrok je
gljivičnog podrijetla, prisutne su
ljuske bjelkaste boje, crvenilo te
naslage sirastog izgleda),
balanoposthitis diabetica
(nastaje u dijabetičara u kojih zbog
povišene razina glukoze u krvi i
neprimjerene higijene dolazi do
razvoja upale uz najčešćeg
uzročni