Poslije njegove smrti razmišljao sam o njegovim pažnjama i lijepom odnosu prema
meni. I, uistinu, ja mu mnogo dugujem. Pa sam sebi stavio u zadatak da nastojim odužiti mu
se, iako nije moguće da mu u potpunosti uzvratim. Palo mi je napamet da iznesem njegovu
biografiju u granicama mogućnosti, jer je biografija povod da se evociraju uspomene prijatelja.
Latio sam se toga posla, svjestan nemoći i nedostataka, a ne da se istaknem obrazovanjem
što sam ga stekao dok sam bio u njegovoj službi i stalno u njegovom društvu. Da sam bogdo
svoj život proveo služeći njemu i svoje vrijeme u njegovom društvu! Ali, uzvišeni Bog radi
što hoće i dosuđuje što hoće pa ja od njega uzvišenog odbacujem prigovor koji postavlja
nevjerni, tvrdoglavi politeist. Namijenio sam je kao poklon njegovim prijateljima i kao dar
njegovim poštivaocima i očekuje se od uviđavnih i od dobrih prijatelja da će se njega i nas
sjetiti dobrom molitvom, kao što je to običaj svakog dobrog čovjeka. Svaki dobročinioc se
nagrađuje dobročinstvom.6 Govor odaje lice koje govori. Pa blaga onome koji vodi računa o
svojim nedostacima, a ne o nedostatcima ljudi! Tako mi, vrlo je malo ovakvih u naše vrijeme!
Ja velim, da je on - neka je posvećena njegova tajna - bio vrlo obrazovan učenjak,
najučeniji čovjek svoga vremena i profesor svoga doba, prvi među slavljenim i plemenitim
ljudima.
Rođenje u gradu Mostaru - neka je pošteđen od nesreća - 1061 godine po Hidžri
(1650/51). I otac mu je (gospodin Jusuf, sin Muratov) takođe bio sposoban učenjak. Održavao
je javna predavanja u spomenutom gradu. Pred njim je učio moj otac (poznat po prezimenu
Opijač - neka mu uzvišeni Bog rasvijetli grob) -neka ga uzvišeni Bog obaspe svojom milošću!
Oženio se njegovom kćerkom, ali to nije moja majka - neka joj se uzvišeni Bog smiluje! Kad
je on umro, njegov spomenuti vrijedni sin imao je 7 ili 9 godina. On je učio pred učenim
ljudima našega grada, od kojih su: savršeni učenjak Šejh Ahmed Opijač - neka mu uzvišeni
Bog rasvijetli grob, učeni Hasan, muftija - neka ga uzvišeni Bog nagradi svojom skrivenom
dobrotom, učeni gospodin moj otac Šejh Smail, sin Salihov - neka ga uzvišeni Bog nagradi
dobrom nagradom, učeni gospodin Smail, kadija - neka mu se Bog smiluje!
Bio je oštrouman, inteligentan, talentovan i velike nadarenosti, da ovi učeni ljudi nisu
mogli da rješe neka teška pitanja koja je on postavljao. Tada se svojom sposobnošću isticao
iznad svojih drugova i na njega se prstom pokazivalo među prijateljima.
5 Kur-an, Poglavlje CXII, ajet 3
6 U tekstu Kadića poslije rečenice slijedi jedna nejasna rečenica.
38
[[[[[[[[[[[[[
roditelja i djeteta. I šta više, držao me je kao svoje dijete - neka ga onaj koji «nije rodio i nije
rođen»5) obaspe svojom milošću.