za udaju, ona je svaku vrstu ovozemaljske veze odbacila da bi se
nesmetano mogla posvetiti ibadetu. Kutbeddin Bahtijar Kaki prenosi sljede}u hikaju: Kada bi je
zadesila neka nesre}a bila je sretna. Govorila je: »Prijatelji su me se
danas sjetili!» A kada joj je samo jedan dan pro{ao bez ikakvih tegoba, tu`na i uplakana rekla bi: “[ta
li sam zgrije{ila, pa me se On danas
nije sjetio?“
Jedan od biografa pri~a kako je Rabija ~esto znala, u jednom danu i
no}i, obavljati nafile koje su brojale i po hiljadu rekjata, pa ju je jednom neko upitao: “[ta ti `eli{ posti}i time?» Ona je odgovorila: “Ja
ovim ne `elim Bo`iji oprost. Ja ove
molitve obavljam iz `elje da Bo`iji Poslanik na Dan ponovnog o`ivljenja ostalim poslanicima ka`e: „Pogledajte
ovu `enu u mom dru{tvu, ovo je njezina zasluga“.1
Me|utim, Rabija nije jedina `ena
koja je svoj `ivot provela u asketizmu i samoodricanju. Jo{ mnogo
prije nje, prva `ena sufijka o kojoj
imamo zapise je Umm Haram, rodica Pejgambera (s.a.v.s. ), koja se
priklju~ila pohodu Muslimana na
Kipar, gdje je kao {ehid preselila.
Kao i drugim `enama i njoj su pripisivani razli~iti kerameti. Skoro
svaki sufijski priru~nik, sadr`i manju ili op{irniju listu `ena ehli takve koje su svoje dane provodile u
suzama i postu, a no}i u ibadetu. U
djelu “Rabia the Mystik and Her Fellow Saints in Islam“, Margaret Smith
daje podatke o va`nim osobama iz
najranijeg perioda sufizma.
Me|u njima se susre}emo i sa Rabijinom pratiljom, Merjem el-Basrije koja je od silnog zikra i a{ka,
spominju}i Uzvi{enog Gospodara
preselila na ahiret.
1
Margaret Smith, Rabija el-Adevija;
str.53
Druga velika sufijka iz ranog perioda bila je Bahrije el-Mevsilije, `ena koja je bila slijepa. Smatrala je
da vanjsko sljepilo obezbje|uje ~ovjeku da bolje vidi Voljenoga,
odnosno da tada padaju perde
izme|u onoga koji posmatra i onoga koji je posmatran. U razli~itim
djelima, prisutne su `ene, sljedbenice ehli takve ~ija su imena ostala
nepoznata, a koje se u literaturi
spominju kao “Allahove sluge“.
Neke od njih su poput Rabije Adevije pisale i recitovale kratke ilahije, koje premda nisu dostizale stepen umjetni~kih djela, u narednim
stolje}ima su postajale simbol sufijskog a{ka i tesavvufske molitve.
Osoba koja privla~i veliku pa`nju
me|u prvim zahidima, posebno po
svojoj pobo`noj `alosti, bila je
[a’vana. ^ak je i veliki zahid Fudajl ibn Ijaz tra`io da ona obavi
molitve u njegovu korist. ^esto je
plakala a prijatelji su joj znali kazati:“ Strahujemo da ne izgubi{
o~inji vid uslijed tolikog plakanja“, na {to je ona odgovarala:
“Oslijepiti na ovome svijetu od prolivenih suza, uistinu je bolje nego oslijepiti na budu}em svijetu od `estine paklene vatre.“ Gazali prenosi, da se
[a’vana nakon preseljenja pojavila
u snu svoje prijateljice u kojem je
vi| [