Kelamu'l Šifa' br. 7 - Jesen, 1426./2005. | Page 13

ko je i onaj ko je stvoren po Njegovoj slici na ni`em stepenu od Onoga Ko ga je stvorio po Svojoj slici…’ ’Zato ljubav Muhammeda, (s.a.v.a.), prema `enama dolazi od toga {to mu ih je Bog omilio, jer Bog ’je svemu onom {to je stvorio dao ono {to mu je potrebno’, (Kur’an, 20:51), a to je upravo ono {to mu i pripada. On svemu daje ono {to zaslu`uje Svojim Imenom, odnosno Svojom Biti.’ ’On (Muhammed, s.a.v.a.) daje `enama prednost zato {to su one trpna podloga. Tako i priroda dolazi po obliku prije onoga ko od nje postaje. Priroda uistinu nije ni{ta drugo nego milostivi dah u kome se rascvjetavaju oblici svijeta…’ Biografska djela koja se bave `ivotopisima muslimanskih velikana, poput Abu Nu’aymovog, Hilyat alawliya, Fariduddina At tarovog, Tadhkirat al-awliya, Ibn al-Jawzijevog, Sifat as-safwa, Jamijevog, Nafahat al-uns, i Ibn Khallikanovog, Wafayat al-a’yan, prepuna su `ena-sufija, njihovih dobrih djela, i njihovih kerameta. Budu}i da je `ena-sufija toliko mnogo da bi se o njima mogli napisati cijeli tomovi knjiga, ovdje }emo pomenuti samo neke od njihovih iskaza po kojima su upam}ene. ’Znanje (’ilm) `ivot je ~ovje~anstva, duhovna praksa (’amal) njegovo prevozno sredstvo, intelekt (’aql) je njegov ukras, a spoznaja (ma’rifa) njegovo prosvjetljenje i dubinski uvid. (Umm Ahmad bint A’isha; pedeset godina nije izi{la iz svoje ku}e i bila poznata po svojoj duhovnoj dered`i). ’Kada je Abu al-Hasan al-Maliki do{ao u Damask, po~eo je sa svojim predavanjima u ’Umejadskoj d`amiji i govorio je zaista dobro i lijepo. Fatima, koja je prisustvovala njegovim predavanjima, jednom mu re~e, ’O Abu al-Hasane! Govori{ veoma umno i u~eno, i usavr{io si svoje umije}e govorenja. Da li si jednako usavr{io i umije}e }utanja? Abu al-Hasan je toga trena za{utio i poslije vi{e nikada nije govorio.’ ’a Ghufayru al-Abidu, ka`u da je plakala dok nije oslijepila. Jednom je neki ~ovjek upitao, da li joj te{ko pada njeno sljepilo, na {to je ona odgovorila, ’Biti zaklonjen od Boga mnogo je gore! A sljepilo srca za razumjevanje Bo`ijih nakana i razloga Njego- vih zapovjedi, je najgore.’ ’Uzmi {e}er Bo`ijeg dara, {krob ~istote, vodu umjerenos ti, puter samo-svjesnos ti, {afran obe{te}enja, te ih prosij kroz sito straha i nade. Potom pod trono`ac tuge, oka~i posudu `alosti, poklopi je poklopcem promi{ljanja, pod njom potpali vatru uzdaha, i raspiri vatru dodirom povjetarca no}obdije. Kad okusi{ i zalogaj toga, postat }e{ jedan od mudraca, oslobo|en svih ispraznih zamisli. To }e te pribli`iti ljudskim srcima, bit }e{ za{ti}en od zla ’onih koji pu{u’, a hurije }e te ~ekati na d`ennetskim kapijama s vr~evima punim nebeskog vina.’ (Dhakkara) ’Onaj koji pokazuje svoje prezir prema Bo`ijim robovima, pokazuje znake svoga neznanja Gospodara. Jer onaj koji voli Zanatliju, veli~a i djelo Njegovih ruku.’ (’A’isha, k}erka Abu ’Uthmana al-Hirija iz Ni{apura) Jesen, 1426./2005. 13