ADOLESCENTI I SVIJET RAČUNALA
Učenici koji provode manje vremena za računalom brinu o svom zdravlju
Što je tjelesna aktivnost?
Tjelesna aktivnost je oblik rekreativne
ili organizirane tjelesne aktivnosti koja
se provodi pod stručnim vodstvom i u
okvirima nekog programa, a u cilju unapređenja zdravstvenog i psiho-fizičkog
stanja pojedinca. Današnje društvo u
velikoj je mjeri usmjereno na poticanje
uvrštavanja tjelesne aktivnosti u svakodnevicu suvremenog čovjeka, a time
i djeteta, imajući u vidu činjenicu kako
redovita tjelesna aktivnost pozitivno
utječe na djetetov razvoj i dovodi do
uravnoteženog zdravstvenog i psihosocijalnog statusa.
TEMA BROJA: VIRTUALNA STVAR NOST
Istraživanja o tjelesnoj
aktivnosti
Paralelno s poticanjem tjelesne
aktivnosti, u posljednjih se nekoliko deteljeća povećao broj
istraživanja koja su se bavila
tom temom. Osim što utvrđuju pozitivan odnos kineziološke angažiranosti i tjelesnog
zdravlja, istraživanja podupiru
i pozitivan učinak kineziološke angažiranosti i uključenosti
u sport na psihološku dobrobit.
Utvrđeno je i kako kineziološka angažiranost mladih opada
s porastom njihove dobi. Mnogobrojni su uzroci stalnog opadanja kineziološke aktivnosti, a
najveći se nalaze upravo u sve
većoj tehnizaciji i informatizaciji društva.
Informatizacija društva – glavni uzrok
smanjene tjelesne aktivnosti
Adolescenti najčešće koriste računalo
za ostvarivanje socijalnih kontakata,
zabavu (igranje računalnih igara, slušanje glazbe, gledanje filmova, praćenje
sportskih događaja i drugo), prikupljanje informacija o određenoj temi, te za
usvajanje znanja ili za nastavne potrebe.
Premda umnogome obogaćuju kvalitetu
življenja adolescenata, računalo i drugi tehnički aparati (televizija, mobitel
i drugi) veliki su uzročnici sjedilačkog
načina života koji podrazumijeva smanjenu tjelesnu aktivnost. Istraživanje
36 KAPLJICE 2014.
je utvrdilo da tjelesna aktivnost mladih
opada s porastom korištenja računala i
porastom njihove dobi.
Adolescenti i svijet računala
Istraživanjem provedenom na uzorku
učenika viših razreda osnovnih škola u
Zadru utvrđeno je kako 65 % ispitanika svakodnevno koristi računalo više
od jednog sata, a 11 % više od 5 sati
dnevno. Pritom, učenice u većoj mjeri
koriste internet od učenika. Gotovo polovina učenika (48 %) provodi manje od
jednog sata na internetu, a čak četvrtina
učenica (26 %) provodi 2 - 3 sata dnevno na internetu.
Rezultati istraživanje provedenog na
području Splita, Kaštela i Trogira
Istraživanje provedeno na uzorku od
305 učenica i učenika završnih razreda
osnovnih škola grada Trogira, Kaštela
i Solina u prvom je redu za cilj imalo
utvrditi vezu između (aktivne i pasivne)
zaokupljenosti sportom i psiholoških
značajki (percipirana sportska kompetencija, opće samopoimanje, vlastita
predodžba tijela i zdravlja) adolescenata
s njihovim načinom korištenja računala.
Istraživanja je učenike podijelilo u 3
grupe:
- nisko “aktivni“ korisnici, računalo koriste najviše za surfanje internetom i komunikaciju, nakon toga koriste ga za zabavu i informiranje, a najmanje za pronalaženje nastavnih sadržaja i učenje.
- srednje „aktivni“ korisnici, najviše
vremena provode na računalu za surfanje i komunikaciju, ali i za učenje i pronalaženje nastavnih sadržaja, a najmanje
vremena provode na računalu iz zabave
i informiranja.
- visoko „aktivni“ korisnici u korištenju
računala, također najviše vremena provode za surfanje internetom i komunikaciju, ali i za zabavu i informiranje kao
i za pronalaženje sadržaja potrebnih za
stjecanje školskih znanja.
Korištenje računala za surfanje internetom i komunikaciju u svim grupama je
i očekivano, imajući na umu postojanje
globalne društvene mreže Facebook,
gdje učenici sve više vremena provode
za računalom upravo u svrhu komunikacije ovim općeprihvaćenim trendom
svih generacija, a posebice adolescenata.
Učenici koriste računalo najviše za surfanje internetom i komunikaciju, nešto
manje za zabavu i informiranje, a najmanje za potrebe pronalaženja nastavnih sadržaja i učenje. Učenice su se,
također, izjasnile da koriste računalo
najviše za surfanje internetom i komunikaciju, ali za razliku od svojih vršnjaka
češće ga koriste i za potrebe učenja, a
manje za zabavu i informiranje.
Učenike koji provode najmanje vremena
za računalom i karakterizira bolja predodžba o svom zdravlju, dok su visoko
„aktivni“ učenici pasivno zaokupljeni
sportom, imaju izraženu opću i specifičnu percipiranu sportsku kompetenciju
kao i kineziološku angažiranost.
Veza samopoimanja i korištenja računala?
Analizom je utvrđeno kako se skupina
učenica koje učestalo koriste računalo
značajno razlikuje od drugih dviju skupina po stupnju općeg samopoimanja.
Ove učenice imaju značajno niži stupanj
općeg samopoimanja od drugih dviju
skupina. Nije vjerojatno kako učestalije
i dugotrajnije svakodnevno korištenje
računala „ruši“ opće samopoimanje učenica. Pretpostavlja se kako se opće samopoimanje kod djevojčica stvara znatno ranije u djetinjstvu, neovisno o korištenju računala te mu trenutna učestalost
korištenja računala ne doprinosti u značajnijoj mjeri. Ipak, moguće je da nizak
stupanj općeg samopoimanja učenica
iziskuje razvoj nekih drugih socijalnih
potreba, poput potrebe za učestalom socijalnom komunikacijom s vršnjacima,
a koje rezultira učestalijim i dugotrajnijim korištenjem računala. Zaključak je,
dakle, da računalo nije uzrok nego posljedica niskog stupnja samopoimanja.
Mirjana Milić, prof.