Kapljice 2019. najstariji školski list u SD županiji - 36. izdanje Kapljice 2019. | Page 49
Zaboravljeni običaji
pjevalo i igralo. Navečer bi se
pripremao ručak za Božić jer
se na Božić nije smjelo ništa
raditi, a hrane je trebalo biti u
izobilju. Za jelo se pripremao
kiseli kupus, rebra i slanina,
sarme, pečenica, a kruh se nije
pravio blagdanima pa bi se
jeo i po osam dana. Ujutro bi
se jeo pršut i sir te slane srdele,
a za ručak kokoš ili pijetao, svi-
njetina, kuhana janjetina, ku-
pus, a pripremale su se i fritule
i orahnjača kojima su se djeca
najviše radovala.
Božić u narodu označava po-
četak nove godine. Nakon
polnoćke rodbina, susjedi i
prijatelji se božićaju ili mirobo-
že. Za obiteljskim se ručkom
pale božićne svijeće. Tradici-
onalna je hrvatska katolička
čestitka: Na dobro vam došao
Božić, Sveto porođenje Isusovo,
a odgovara se: I s tobom Bog
dao zajedno. Darivanje je ta-
kođer stara narodna tradicija,
a u prošlim je vremenima naj-
češći dar bio crvena jabuka.
Za Božić se novcem, odjećom,
obućom, ogrjevom, hranom
darivaju siromašni, bolesni,
nemoćni i oni kojima je po-
moć potrebna. Taj se dar nazi-
va božićnica. Na taj su se dan
ukućani prisjećali svojih naj-
milijih koji nisu među njima
pa bi se zbog toga isplakali.
Sjemenje, božićni kruh, jabu-
ka, pšenica, zeleni bor, zelene
grančice koje su se stavljale
iznad ulaznih kućnih vrata i ki-
tili domovi i štale simboliziraju
želju za blagostanjem u nado-
lazećoj godini, a zelenilo, po
narodnom vjerovanju, tjera
demonske sile. Jaslice svojom
jednostavnošću približavaju
vjernicima događaj Božića,
Isusova rođenja.
Božićno se žito postavljalo, i
još se postavlja, u kut sobe,
na stol ili u božićne jaslice pod
božićnu jelku, a često se ovi-
jalo hrvatskom trobojnicom.
U žito se stavljala božićna svi-
jeća, a ono se čuvalo obično
do Tri kralja. Na Božić se išlo
u crkvu, a po povratku sjeli bi
ručati. Prije jela obvezno se
palila svijeća pripremljena na
Badnji dan te se molio Oče-
naš. Svijeće su se gasile tek
nakon što je objed bio gotov
i to tako da se korica kruha
umoči u čašu vina i kapa po
kap vina na svijeću govoreći:
Svićo moja, ja te pojim kruvom i
vinom, a ti mene Božjim mirom.
Ovaj je običaj gašenja svijeće
kapljicom vina i danas zaživio.
Ako bi se svijeća ugasila nakon
prve kaplje, to je značilo da će
starješina kuće brzo umrijeti;
ako bi trebalo kapnuti nekoli-
ko kapi vina, uslijedilo bi veli-
ko veselje jer je to bio znak da
će domaćin dugo živjeti. Posli-
jepodne bi se okupili mješta-
ni iz sela te bi se slavilo cijelu
noć, igrajući i pjevajući. Igralo
se kolo, biralo se i pripjevava-
lo, a posjećivali su se mještani
iz susjednih sela. Djeca su pa-
lila petarde koje su sama izra-
đivala od svinjskih mjehura, a
pucala su i na garburu, kalun-
cine i tondine.
Običaje su prikupili i zapisali učenici
7.b razreda sa svojom učiteljicom
Hrvatskoga jezika, Katarinom Vukičević
KAPLJICE 2019.
49