Kapljice 2019. najstariji školski list u SD županiji - 36. izdanje Kapljice 2019. | Page 37

Kad se male ruke slože
Različiti, a jednaki
Ne treba nam sažaljenje,
nego razumijevanje!
O osobama s invaliditetom malo toga znamo, osim ako u
obitelji nemamo takvu osobu. Žalimo ih, iako mnogi od njih
žive ispunjenijim i bogatijim životom od nas. Kako bismo se
riješili nekih predrasuda, razgovarali smo s Miljenkom Biliš-
kov, članicom Udruge tjelesnih invalida Kaštela.
Miljenka Biliškov
Možeš li se predstaviti?
Zovem se Miljenka Biliškov.
Imam 22 godine i živim u Ka-
štel Lukšiću sa svojom obitelji.
Uz roditelje tu su i dvije sestre,
a treća najstarija je udana i ne
živi više s nama.
Reci nam nešto o svome in-
validitetu, tj. kako on utječe
na tvoju svakodnevnicu?
Od rođenja imam paralizu
zbog koje ne mogu samostal-
no hodati. Uz to, slabije vidim
pa se zbog toga oslanjam na
sluh.
Fina motorika mi je slabija pa
ne mogu samostalno obav-
ljati radnje koje su potrebne
za svakodnevni život. Ovisna
sam o pomoći koju mi osim
moje obitelji pruža i osobni
asistent. Uz njegovu pomoć
odlazim u šetnje, na plivanje,
koncerte i druge aktivnosti. Često putuješ, molim te, reci
nam, koje ti je putovanje
bilo posebno i zašto?
Volim putovati i sva putovanja
su mi draga. Ipak, najdraže mi
je putovanje u Lourdes. Puto-
vanje je puno emocija koje se
ne mogu opisati, one se jed-
nostavno moraju doživjeti.
Član si Udruge tjelesnih
invalida Kaštela, reci nam
nešto o aktivnostima koje
provodite u Udruzi. Što je je
tebi najdraže?
U Udruzi provodimo puno
aktivnosti. Imamo kuhanje na
kojem učimo da budemo sa-
mostalni u pripremi jela. Na
likovnim radionicama izrađu-
jemo razne ukrase, npr. kroz
ovaj mjesec smo izrađivali ra-
zne ukrase vezane za božićne
blagdane. Na dramskoj aktiv-
nosti pripremamo igrokaze i
predstave, a sudjelujemo na
INKAZ-u i FM (festival jedna-
kih mogućnosti) u Zagrebu te
na Kaštelanskom kulturnom
ljetu. Osim toga, idemo na pli-
vanje, kuglanje i jahanje. Meni
su najdraži plivanje i dramska
skupina. Koje su glavne predrasude
društva prema osobama sa
invaliditetom i s kojim si se
ti predrasudama susretala?
Ljudi oko nas su često prema
osobama s invaliditetom ne-
tolerantni i često okreću gla-
vu od nas. Ponašaju se kao da
smo zrak i da nismo vrijedni.
Svi mi smo doživljavali neke
neugodnosti zbog takvih lju-
di.
Vrlo si uspješna u plivanju.
Kako si počela s tim i zašto
plivanje toliko voliš?
Plivati sam naučila prije nego
hodati pa ne treba čuditi što
plivanje toliko volim. Pliva-
njem kao sportom se bavim
već 12 godina. Počelo je slu-
čajno. Gledala sam s tatom na
televiziji natjecanje u plivanju
i zainteresiralo me. Odlučila
sam pokušati i eto još plivam.
Volim vodu jer se u njoj dobro
razgibam i opustim. Mogu sa-
tima biti u moru i nikad mi nije
dosta! Koje su tvoje želje za buduć-
nost?
Htjela bih da ljudi koji me ne
poznaju ne okreću glavu od
mene niti da me gledaju sa sa-
žaljenjem jer moj je život bez
obzira na moj hendikep lijep.
Imam puno prijatelja i dobar
društveni život.

Koji su najbolji načini da se
društvo educira o osobama
sa invaliditetom?
Mislim da bi od vrtića pa kroz
školu trebalo djecu educirati
da postoje različiti ljudi, koji
imaju poteškoće. Učiti ih pri-
hvaćanju različitosti i poma-
ganju pa će tako izrasti u oso-
be koje će cijeniti svakoga.
Volonterski klub SoliDARnost

KAPLJICE 2019.
37