Kapljice 2015. | Page 56

ŽIVOTINJE - NAŠI PRIJATELJI DOBAR PAS Najbolji čovjekov prijatelj Pažnja! Neoprezni vlasnici! Mnogi ljudi vole pse, ali se često o njima ne brinu. Zato smo odlučile savjetovati kako to popraviti. Veliki je problem kada ljudi drže psa na lancu, bez kućice, ne puštaju ga i ne šeću. Drugi je problem što ga mnogi „zaboravljaju“ nahraniti. Ako želite imati psa, morate ga redovito hraniti, čistiti, voditi u šetnju, na vrijeme ga socijalizirati i naučiti ga da bude miran i poslušan. Nemojte zaboraviti počistiti za svojim psom jer nije ni lijepo ni higijenski nalaziti na svakom uglu pseće „kolačiće“. Još jedan savjet: udomite psa iz azila jer tako spašavate život! Pišu: Tia Grgin i Ana Lisičić, 5.a Slijedi motivacijska priča za ljubitelje životinja... U laži su kratke noge Priča o ljudima i psima Noć je, zvijezde spavaju, mjesec obasjava tišinu, a snovi lete iznad dječjih glavica. Sve je mirno, samo se iz jedne kuće čuje sablasan zvuk vrištanja. To je kuća male Marice koja se i u snu bori sa svojom laži. Mala Marica je najbrža trkačica u školi, a odlično i skače i pliva. Iako je mala, Marica je prava sportašica i nikada nigdje ne kasni. Jednoga bistrog proljetnog dana Marica se igrala sa slatkim štenčićem Lolly. Mama je uvijek morala podsjetiti Maricu da nahrani svoga psića, ali ovog je tjedna mama išla na službeni put s tatom ili možda na medeni mjesec, i taman kad je Marica krenula nahraniti Lolly, zazvoni telefon. To je bila Andrea. Svi filmovi, svi slatkiši i svi sokovi bili su na popustu 80 posto, ali samo još dva sata koliko traje film Hrabri haski. Marica je potrčala i ostavila Lolly u stanu. Nešto ju je stezalo oko srca, ali nije znala što. Kad se vratila, morala je na nastavu i nije stigla nahraniti Lolly. Slično je bilo još nekoliko dana sve dok se roditelji nisu vratili. Tata je opazio Lolly u kutu te ju je želio pomilovati, ali Lolly se nije micala. Išli su k veterinaru koji im je rekao da ju jedino čudo može spasiti. Mama je upitala Maricu je li ona kriva, ali je Marica samo tiho prozborila: „Ne.“ Te je noći Marica usnula vrlo čudan san. Bila je sama u školskom hodniku. Iznenada, na samom kraju hodnika stvorila se skakutava Lolly. Pored Marice bio je čovjek u crnom kaputu s nožem u ruci. Krenuo je prema Lolly i stalno pitao Maricu: „Jesi li ti kriva?“ Marica je stalno ponavljala: „Ne.“ Počela je trčati, ali svaki put kad bi rekla ne, noge bi joj se smanjivale, a čovjek je bio sve bliže Lolly. Duge noge čovjeka u crnom kaputu u jednom su trenutku došle do psića. Kada se spremao zabosti nož, podrugljivo je izgovorio: „U laži su kratke noge!“ Marica se naglo probudila i sva u suzama otrčala mami otkriti svoju laž. Ali, mama se smijala. Ispod njenog pokrivača nešto se micalo. Lolly! Čudo se dogodilo. Od toga dana mala Marica više nikada nije zaboravila nahraniti svoje štene. Tia Grgin, 5.a 56 KAPLJICE 2015.