ENGLESKA STRANICA
Svi su ludi za pismima
Sve je počelo jednog (lijepog)
dana na satu engleskog. Bio je
ponedjeljak, šesti sat nastave,
znate onaj na kojem vam se oči
sklapaju od umora i dosade.
Sjećam se da smo rješavali radnu bilježnicu kada je nastavnica Pera rekla: „Kolegica iz
Kanade i ja dogovorile smo se
da bi se učenici iz naših razreda
mogli dopisivati. Što kažete?
Tko je za?“ Ruke su se dizale
u neviđenom broju. E, gdje bi
bilo naše školstvo kada bi učenici uvijek bili ovako brzi?!
Skoro smo se svi javili za dopisivanje, a nastavnica je rekla da
će nam uskoro podijeliti suglasnosti. Bili smo uzbuđeni.
Nastavnica je u petak došla
na sat sva ushićena. Čim je
zakoračila u razred, rekla je:
“Dobila sam imena učenika iz
Kanade zainteresiranih za dopisivanje s vama!“ Malo je reći
da smo i mi bili podjednako
ushićeni. Već za pet minuta svi
smo se derali s rukama u zraku
želeći odabrati učenike s kojima ćemo se dopisivati. Učenike smo birali, razumije se,
po tome kako nam se svidjelo
njihovo ime. Tako sam ja primjerice odabrao Taylor (cura),
Dylana i Riannu. Neki su birali
jednog, dvoje ili, poput mene,
troje prijatelja, dok su neki doslovno odabrali deset! Nastavnica je sve marljivo zapisivala
u bilježnicu. Mislim da su je
ruke zaboljele od pisanja.
U ponedjeljak smo dobili suglasnosti kao što je i obećala.
Roditelji su ih potpisali, a mi
smo krenuli s pisanjem pisama.
Do petka su već sva pisma bila
gotova i spremna za slanje.
Pisali smo o svemu: hobijima,
obitelji, prijateljima, kompjutorskim igrama... S nestrpljenjem smo iščekivali vijest da su
pisma poslana. I taj je dan konačno stigao. Sada smo čekali
odgovor. To je trajalo toliko
dugo da smo gotovo umrli od
nestrpljenja, otprilike mjesec
dana. Jednog utorka uzbuđeno
smo razderali omotnice na komadiće i u jednom dahu pročitali pisma.
Nekima su svi odgovorili, a nekima samo jedna od devet osoba. Naravno, bilo je i onih koji
su primili više pisama nego što
su poslali. Ja sam dobio sva tri
pisma. Već spremamo pisma
za novu pošiljku i nadamo se
da je na pomolu mnogo lijepih
prijateljstava na relaciji Kaštel
Novi – Mississauga. A tko zna,
možda i nešto više!
Marko Galić, 8.a
PEN PALS FROM
CANADA
such as Facebook and Instagram. Everybody is absolutely
thrilled with this idea because
it gives us a possibility to learn
some new words and improve
our writing skills.
Elementary school Bijaći has
given an opportunity to their
students to make new friends
from foreign countries.
After some consultations with
teachers of a Catholic school
50 KAPLJICE 2015.
in Mississauga, Canada both
schools agreed to give us
names of Canadian students.
Each student could pick his pen
pals and write a letter. Except
sending letters by mail, we can
communicate by social medias
Students from the Catholic
school in Mississauga come
from different countries such
as Poland, India, China and
Portugal so we can also learn
something about their cultures
and lifestyle. We can find out
about some traditional meals
and historical sights of Canada, too. We can help them to
learn more about Croatia and
our spectacular towers, beaches and food. Having a pen pal
can help students to learn how
to respect and appreciate other
religions and way of living.
That`s why we hope this idea
will be used by many generations after we leave school.
Ivana Prnjak, Antonia Višić, 8.a