I JA IMAM MIŠLJENJE
U svijetu predrasuda
Predrasude su ubojito oružje
napravljeno ljudskom mišlju
i ljudskim riječima, stvoreno
da na ružan način istaknu različitosti među ljudima. Postoji
više vrsta predrasuda, a dvije
najveće i najstarije jesu predrasude o muškim i ženskim
poslovima te o boji i građi tijela.
Već od pradavnih vremena
ljudi su se izdvajali ponajprije
po spolu, dobi i građi tijela.
Dok su muškarci išli u lov, žene
su se brinule o djeci. Djedovi su shvaćani kao kraljevi, a
djeca su bila nešto kao sluge.
Puniji ljudi smatrali su se bogatima, a mršaviji siromasima.
No, ni sada nije puno drugači-
je. Muškarci idu na posao dok
mnoge žene ostaju kući, spremaju ručak i brinu se o djeci.
Diljem svijeta djeca rade teške
poslove, a odrasli od njih ubiru
dohodak. Nešto se i promijenilo. Danas se punijim ljudima
izruguje, a oni mršaviji su modeli. Opet nije dobro...
Treba stati na kraj predra-
sudama. Nije bitan spol, već
volja, nije bitna dob, već marljivost, nisu bitne ni boja kože
ni građa tijela, već ono što se
nalazi unutra, duboko u čovjeku. Jedna osoba ne može promijeniti puno, ali zajedno smo
pametniji i jači. Ako se udružimo, svijet nas može čuti!
Sara Grgurević, 6.a
U životu treba prelaziti crte
Pravila služe da se krše, a crte
da se prelaze. One su zapreke,
granice za novi svijet, novu
nadu. Ljudi koji prelaze crte
hrabri su, prepuni dječje znatiželje i s tisuću pitanja.
Crte su utezi, a kada nas prestanu ograničavati, možemo
otići, vinuti se i pobjeći. Neke
granice služe da nas zaštite,
dok su druge postavljene iz
straha prema nepoznatome.
No, ako razmislimo, i mi smo
sami prelazili crte. Prvi koraci,
prve želje, prva duga vožnja biciklom. Svi ljudi kad-tad moraju
prijeći crtu. Na samom začetku
ljudske civilizacije, naši su preci napustili svoj način života i
izišli na Sunce. Bez straha su
lovili, brali plodove, upoznavali
svijet, ali i granice. U malo kasnijoj povijesti, kmetovi, obični
seljaci bez pravog oružja, bez
štita i oklopa, napali su svoje
stroge vladare, vitezove na bijelim konjima, feudalce. Osjetili su što je to zaobići pravilo,
biti slobodan i moći uspravno
stajati.
Zašto i dalje treba prelaziti
crte? Zato što su granice napravljene od straha, a pravila
od magle i jedino mi, svatko za
sebe, možemo odlučiti hoćemo
li biti bara ili more, miš ili lav. U
životu treba ići naprijed... Crte
su strah, a ja se mogu i hoću
boriti protiv njega.
Tia Grgin, 6.a
37
KAPLJICE 2016.