Kapljice 2015./2016. | Page 37

I JA IMAM MIŠLJENJE U svijetu predrasuda Predrasude su ubojito oružje napravljeno ljudskom mišlju i ljudskim riječima, stvoreno da na ružan način istaknu različitosti među ljudima. Postoji više vrsta predrasuda, a dvije najveće i najstarije jesu predrasude o muškim i ženskim poslovima te o boji i građi tijela. Već od pradavnih vremena ljudi su se izdvajali ponajprije po spolu, dobi i građi tijela. Dok su muškarci išli u lov, žene su se brinule o djeci. Djedovi su shvaćani kao kraljevi, a djeca su bila nešto kao sluge. Puniji ljudi smatrali su se bogatima, a mršaviji siromasima. No, ni sada nije puno drugači- je. Muškarci idu na posao dok mnoge žene ostaju kući, spremaju ručak i brinu se o djeci. Diljem svijeta djeca rade teške poslove, a odrasli od njih ubiru dohodak. Nešto se i promijenilo. Danas se punijim ljudima izruguje, a oni mršaviji su modeli. Opet nije dobro... Treba stati na kraj predra- sudama. Nije bitan spol, već volja, nije bitna dob, već marljivost, nisu bitne ni boja kože ni građa tijela, već ono što se nalazi unutra, duboko u čovjeku. Jedna osoba ne može promijeniti puno, ali zajedno smo pametniji i jači. Ako se udružimo, svijet nas može čuti! Sara Grgurević, 6.a U životu treba prelaziti crte Pravila služe da se krše, a crte da se prelaze. One su zapreke, granice za novi svijet, novu nadu. Ljudi koji prelaze crte hrabri su, prepuni dječje znatiželje i s tisuću pitanja. Crte su utezi, a kada nas prestanu ograničavati, možemo otići, vinuti se i pobjeći. Neke granice služe da nas zaštite, dok su druge postavljene iz straha prema nepoznatome. No, ako razmislimo, i mi smo sami prelazili crte. Prvi koraci, prve želje, prva duga vožnja biciklom. Svi ljudi kad-tad moraju prijeći crtu. Na samom začetku ljudske civilizacije, naši su preci napustili svoj način života i izišli na Sunce. Bez straha su lovili, brali plodove, upoznavali svijet, ali i granice. U malo kasnijoj povijesti, kmetovi, obični seljaci bez pravog oružja, bez štita i oklopa, napali su svoje stroge vladare, vitezove na bijelim konjima, feudalce. Osjetili su što je to zaobići pravilo, biti slobodan i moći uspravno stajati. Zašto i dalje treba prelaziti crte? Zato što su granice napravljene od straha, a pravila od magle i jedino mi, svatko za sebe, možemo odlučiti hoćemo li biti bara ili more, miš ili lav. U životu treba ići naprijed... Crte su strah, a ja se mogu i hoću boriti protiv njega. Tia Grgin, 6.a 37 KAPLJICE 2016.