Već sam načeo temu o odnosu proizvoda i brendova, šta stoji na polici a šta u svesti potrošača.
Taj odnos nije uvek isti – u nekim kategorijama “udaljenost” između proizvoda (i njihovih karak
teristika) i brendova je manja, a u nekim veća. Npr. gazirana pića i kozmetika prodaju čistu emo
ciju. Nijedan od tih brendova ne insistira na karakteristikama proizvoda, već na viziji boljeg, sreć
nijeg, kvalitetnijeg života. Kupujući kozmetiku, ljudi kupuju nadu, a kupujući napitke kupuju stil
života. Obećanja koja daju takvi brendovi nalazе se poprilično izvan osnovne funkcije proizvoda…
Predrag Peđa Milićević
www.pedya.rs
M
eđutim, u kategoriji npr.
automobila, obećanje ko
je daje brend mora imati
podršku u samom proizvodu. Shodno
tome, brend mora posedovati određe
ni kvalitet performansi, koji se od
nosi na nivo na kome proizvod oba
vlja svoju funkciju. Drugim rečima, ne
očekuju se iste performanse od jed
nog Mercedesa, jednog Volvoa i jed
nog Golfa, normalno je da se oni raz
likuju. Ali od svakog od njih se oče
kuje određeni nivo performansi. Do
slednost u ispunjavanju tih očekivanja
naziva se kvalitet usaglašenosti. Reno
se npr. ne može porediti sa BMW-om,
ali njegove performanse, takve kakve
su, moraju uvek biti na istom nivou.
Zbog toga kvalitet usaglašenosti čini
suštinu brendiranja. I zbog toga mno
gi proizvodi, čiji kvalitet varira, nikad ne
postanu brendovi.
Nijedan od pomenutih kvaliteta nije
lako održati. Percepcija je vremen
ski promenljiva kategorija – vrhunske
performase od pre 20 godina nisu vi
še vrhunske… Mnogi brendovi nisu iz
držali test vremena. S druge strane,
pojedini brendovi opstaju decenijama.
U čemu je njihova tajna?
Tajna je u promenljivosti proizvo
da. Brend je konstanta, ne proizvod.
Proizvod mora da se menja u skladu
sa zahtevima tržišta da bi uvek ispu
nio obećanje dato kroz brend.
Zvuči logično? Da, ali ne i jedno
stavno…