stor. Zato je radost crkvenog praznika
nepatvorena, čista, ničim umanjena i
oskrnavljena. Kroz praznično liturgijsko
slavlje verujući stiču Duha Svetog, upi
jaju božanske sile i energije, Njegovu
radost i slavu, dobijaju čudesni dar koji
ima preobražavajuću snagu i moć. Us
postavlja se nov ritam vremena i ra
dosno osećanje života. Povratak crkve
nom prazniku i crkvenom ritmu vreme
na uzrokuje doživljaj života kao radosti,
slavlja i igre. Šta je značajnije od toga za
čoveka koji se sve manje raduje?
Praznično slavlje
Crkveni praznici su praznici života i
dani nepomućene radosti, a ne “planira
ne obustave rada”. Zato u njima svi ostali
dani dobijaju svoj smisao. Iako je Liturgi
ja srce svakog praznika, kraj jednog i po
četak novog vremena, praznike ne tre
ba lišavati prazničnog slavlja koje se do
gađa u “liturgiji posle Liturgije”. Praznik
gubi životnost ako je otrgnut od običa
ja, igre, zabave, narodnog predanja i ve
selja, čak i elemenata kiča. Ali gubi svoj
smisao ako se svede samo na to...
xxx