GM Business & Lifestyle br. 98 | Page 51

stor. Za­to je ra­dost cr­kve­nog pra­znika nepatvo­re­na, či­sta, ni­čim uma­nje­na i oskr­na­vlje­na. Kroz pra­znič­no li­tur­gij­sko sla­vlje ve­ru­ju­ći sti­ču Du­ha Sve­tog, upi­ ja­ju bo­žan­ske si­le i ene­r­gi­je, Nje­go­vu ra­dost i sla­vu, do­bi­ja­ju ču­de­sni dar ko­ji ima pre­o­bra­ža­va­ju­ću sna­gu i moć. Us­ po­sta­vlja se nov ri­tam vre­me­na i ra­ do­sno ose­ća­nje ži­vo­ta. Po­vra­tak cr­kve­ nom pra­zni­ku i cr­kve­nom rit­mu vre­me­ na uzro­ku­je do­ži­vljaj ži­vo­ta kao ra­do­sti, sla­vlja i igre. Šta je zna­čaj­ni­je od to­ga za čo­ve­ka ko­ji se sve ma­nje ra­du­je? Pra­znič­no sla­vlje Cr­kve­ni pra­zni­ci su pra­zni­ci ži­vo­ta i da­ni ne­po­mu­će­ne ra­do­sti, a ne “pla­ni­ra­ ne ob­u­sta­ve ra­da”. Za­to u nji­ma svi osta­li da­ni do­bi­ja­ju svoj smi­sao. Ia­ko je Li­tur­gi­ ja sr­ce sva­kog pra­zni­ka, kraj jed­nog i po­ če­tak no­vog vre­me­na, pra­zni­ke ne tre­ ba li­ša­va­ti pra­znič­nog sla­vlja ko­je se do­ ga­đa u “li­tur­gi­ji po­sle Li­tur­gi­je”. Pra­znik gu­bi ži­vot­nost ako je otrg­nut od obi­ča­ ja, igre, za­ba­ve, na­rod­nog pre­da­nja i ve­ se­lja, čak i ele­me­na­ta ki­ča. Ali gu­bi svoj smi­sao ako se sve­de sa­mo na to... xxx