najgledanijim televizijskim terminima.
Ni pojedine marketing agencije se ne
trude previše da ih razuvere, jer im je
jednostavnije da izdizajniraju dvadeset
brošura ili kataloga, da snime pet spo
tova, naprave oglase… umesto da sva
kodnevno “uživo” pričaju sa potroša
čem i da mu prenose iskustvo brenda.
Gledanje spotova i listanje kataloga su
samo jedan kanal do iskustva. Medij
postaje bukvalno sve što zamislite. Po
slednjih godina je sve više akcija una
pređenja prodaje i skupova, manife
stacija, događaja koji u praksi postaju
sve važniji za izgradnju brendova, iako
su oni u literaturi dugo nazivani below
the line aktivnostima – akcije koje su
ispod crte važnosti i značaja.
Ono što se čini kao tačka iz koje se
ne pomeramo jeste naše predstavlja
nje u svetu. Još uvek se bavimo srp
skim brendovima u Srbiji, eventualno
u regionu. U svetu nas teško prepo
znaju. Ipak, pored sporta, filma i umet
nosti, dosta je u tom smislu uradio i
Belgrade Design Week, obeležavaju
ći Beograd kao značajnu tačku izme
đu Milana i Istanbula kada je kreativ
na industrija u pitanju. Kada govorimo
o privredi, onda je nesumnjivo Brand
Fair manifestacija koja sve više krči put
i afirmiše Srbiju preko svetskih imena
brendinga koje svake godine dovodi u
sve većem broju.
Globalno vs. lokalno
razumeju šta im omogućava snažan i
uspešan brend, ali im nije baš jasno
da ne mogu tako brzo da dođu do
njega. Takođe, nije im sasvim jasno ni
kako i kojim sredstvima to da postig
nu. Još uvek se veruje da je ključ u
Globalizacija i dostupnost medija,
posebno kablovske televizije i inter
neta, su napravile pravu revoluciju u
svetu. Sa jedne strane je to dobro, jer
se polako brišu granice i postajemo
stanovnici jednog “globalnog sela”, a
sa druge je loše jer se sve više gubi
nacionalni identitet, pa i onaj sadržan
u pojedinim proizvodima i brendo
vima. Svima su dostupne iste tehno
logije, inovacije i prednosti pojedinih
proizvoda je vrlo lako preslikati za
kratko vreme.
Srbija, kao i zemlje u okruženju, sve
je “ravnopravnija članica” potrošačkog
društva, pa sve više naših proizvoda
počinje da liči na svetske, da šalju slič
ne poruke, zalažu se za iste vrednosti.
Moda i tehnika su oblasti odakle u
najvećoj meri dolaze strani brendovi.
U tom segmentu životni stilovi poseb
no dolaze do izražaja i zato i pored
prosečnih plata od 350 evra imamo
fenomenalan procvat tržnih centara i
šoping molova sa cenama koje su vr
lo bliske onima na Zapadu. Lično sam
imao priliku da se uverim da su cene
istog modela “Timberland” cipela i ko
šulje iste u Beogradu, Madridu, Barse
loni i Amsterdamu. S druge strane, u
Amsterdamu sam jedva uspeo da za
pazim Mexx, ali sam zato imao osećaj
da je Heineken veći od samog grada
(slično je sa našom Industrijom Tigar
iz Pirota). Jednostavno duh kompanije
i njena korporativna kultura ispunjava
ju svaki deo grada (kako u slučaju He
inekena, tako i u slučaju pirotskog Ti
gra). Posebno je bitno što su stanov
nici (i Amsterdama i Pirota) jako po
nosni na svoje brendove.
Koliko “volimo brendove”?
U Srbiji, posebno u gradskim centri
ma, sve više se oseća potreba za vred
nostima koje nude brendovi. Urbana
jezgra, posebno mlađe generacije od
petnaest do dvadeset pet godina, se
“trude” da žive sa brendovima, a ulo
ga brendova i jeste da ponude osećaj
zadovoljstva, da nadomeste potrebu
za ljubavlju, druženjem, prijateljstvom.
Popularna kultura je odličan poligon
za život sa brendovima. Sport, hra
na, moda… se udružuju i postaju je
dan klub istomišljenika. Mc Donald’s je
u savezu sa Coca-Colom i vrednostima
za koje se zalaže, po percepciji brenda,
xxx