Boris Vukić
[email protected]
Na mlađim svet ostaje, čim stariji donesu takvu odluku - davno je pri
metio Duško Radović. U porodičnim kompanijama i starija i mlađa gene
racija kako vreme prolazi postaje sve mlađa i mlađa. “Nije još zreo”, krat
ko je odgovorio živahni sedamdeset petogodišnji osnivač na moje pažlji
vo postavljeno pitanje kada misli da prepusti operativno vođenje kompa
nije svom pedesetogodišnjem sinu. Pitanje sam mu postavio u opuštenoj
atmosferi u kojoj smo nazdravljali rođenju unuka sina njegovog, “nezre
log”, i verovatno je ta prigoda uticala da ne bude grub poput jednog nje
govog vršnjaka: „Ti hoćeš da me ubiješ, šta hoćete da umrem... kakve su to
gluposti, planirati kada ćeš se povući ... šta da kažem tog i tog dana ja ne
ću više da vodim ovu kompaniju ... to je moj život...” Sebično. Još neko ima
pravo na svoj život.
S
vaki osnivač mora da kaže
svom nasledniku kada plani
ra da prestane da operativno
vodi kompaniju.
Ne samo da smatram, već sam si
guran i najtoplije preporučujem da