“Niš a ne mo e ta o da uči i naš ži ot ili ži ot dru ih lju i
t
ž
k
n
v
v
g
d
le im kao što to mo e ne re ta a lju a nost.″
p
ž
p s n
b z
Lav Ni oae ič Tol toj
k l j v
s
Vladimir Majstorović
[email protected]
Š
ta god da nas mo i i e, do a a
tvš
k z
no je da usre i a je dru ih lju
ćv n
g
di do ri o i na em zdra lju, bo
p n s š
v
ljem ras oo e ju, a u kraj jem slu au i
p l ž n
n
č j
du em životu. U ve i sa žejom sva og
ž
z
l
k
čo e a da ži i što du e, sreć ie, slo od
v k
v
ž
nj
b
nie i u du ev om mi u, Pej on Kon ej
j
š n
r
t
v
Marc ka e: “Po toi pre i an mit ki za
ž
s j
dv
s
kon pri o e da u ži o u naj i e če ne o
r d
v t
vš
z m
za tri stva i - sre om, slo o om i du ev
r
ć
b d
š
nim mi om, koe se uvek za o iau ta o
r
j
d bj j
k
što ih da e ne om dru om.”
t
k
g
Lju i koi su još kao de a kre ui sa
d
j
c
n l
po a a jem i voon i a jem naj eš
m g n
l tr n
č
će su na ta ljai to da ra e i ka a su
s v l
d
d
od a li. Čak i ako su kao de a bii pri
r s
c
l
mo a a i na voon i a je, opet su kao
r v n
l tr n
zrei lju i u ve em brou bii sprem i
l
d
ć
j
l
n
da po a u ne o oni koi to kao de a
m ž
g
j
c
ni u ra ii. Kao kraj ja po le i a, druš
s
dl
n
s dc
tva u koi a se gai kul u a po a a
jm
j
t r
m g
nja i voon i a ja mno o su priat i
l tr n
g
j n
ja za ži ot od onih gde je “sva a vaš
v
k
ka obaš a”. U vre e u ko e se toi o
k
m
m
lk
go o i o pra i a poe in a po reb o
v r
vm
j d c
t n
je dae o vi e pro to a po ve i i koek
l k
š
s r
s tt
l
tiv im pra i a i ne o a ju me u ob
n
vm
g v n
đ s
nog po a a ja.
m g n
Ve uem da mi koi smo se ov e
r j
j
d
oku ii na ne vo mi len na in po a
pl
d s s
č
k
zue o da žei o da ži i o u bojem
j m
lm
vm
l
druš vu. Da bi mo iz e li ne o i u,
t
s
b g
d um c
pre or ui a u: žei o da ovo druš vo
f m ls ć
lm
t
uči i o bojim. Ono na šta naj eš e
nm
l
č ć
ima o pri ed u je te se ič ost lju i
m
m b
s
b n
d
koi su sprem i da zbog svog lič og
j
n
n
in e e a uniš e ili pro au sve ono što
t r s
t
d j
su ge e a ie pre njih stva ae. Ta vo
n r cj
r l
k
po a a je kod od e e og broa dru
n š n
r đ n
j
gih lju i naa i na odo ra a je i je i
d
il z
b v n
d
ni strah koi ti lju i imau je te da ne
j
d
j
s
osta u bez “svog dea koa a”. Ia o
n
l
l č
k
kod nas ne a pi a og ili ne i a og
m
s n
ps n
za o a koi bi pro i i ao da smo du
k n
j
psv
žni da dru im lju i a či i o do ro,
g
dm
nm
b
vei i broj nas ose a tu po re u. To je
lk
ć
t b
onaj ose aj ka a sa i se i ka e e “šta
ć
d
m
b
ž t
mi vre i da ja imam no ac ako je svu
d
v
da oko me e pro ast?!“
n
p
Ulep a au i dru im lju i a ži ot vi
š v j ć
g
dm
v
sa i ostva ue e sle e e:
m
r j t
d ć
- poa a a e sa o o da je
j č v t
m p uz n
- te ti a e sop tve e spo ob o
s r t
s n
s n
sti (če to ni sa i ni mo sve ni koi
s
m
s
s
l
ko mo e o dok to ne po u a o da
ž m
k š m
ura i o)
dm