svaku pojedinačnu sredinu. I to je bio
najveći izazov – kako globalna pravila
prilagoditi lokalnom tržištu. Mislim da
sam to tamo usvojio, pored toga što
sam stekao puno prijatelja i poslovnih
saradnika. Tako da nosim lepa iskustva...
Glavni fokus su nam klijenti i na-
ši partneri koji rade sa nama i sa kli-
jentima. To se uvek stavlja na najviši
nivo prioriteta. Uvek se trudimo koliko
god je to u našoj mogućnosti, jer smo
limitirani po pitanju resursa, pošto smo
ipak mi mala kancelarija u poređenju sa
velikom kompanijom koja je iznad nas,
koja ima preko 100 hiljada zaposlenih,
a mi lokalno imamo nekih tridesetak
ljudi. Međutim, opet odolevamo tim
izazovima, imamo dosta regionalnih
resursa, pa se snalazimo. Odziv je dobar
i vidim da klijenti i partneri dobro re-
aguju. S tendencijom novih projekata
proširiće se i naš tim i ja očekujem nove
ljude uskoro.
Najbitnije je planiranje
Šta se u kompaniji Oracle prome-
nilo otkad ste vi došli u nju? Kako izgleda jedan vaš radni dan
u Oracleu?
Oracle jeste promenio imidž, i ja
sam ponosan na to. Dosta korisnika i
partnera mi prilazi sa tom konstatacijom.
Pre svega se promenila energija unutar
tima. Bilo nas je nekih dvadeset pet,
sad i rastemo, a zaista je retkost na
lokalnom tržištu da jedna IT vendorska
kuća povećava broj zaposlenih. Tako da
imamo dobar trend.
Osnovna premisa je da svi treba da
razgovaraju, da delujemo kao tim, jer
izazov velikih kompanija koje rade na
malim tržištima je taj što postoji puno
različitih linija biznisa ili departmana,
i često se desi, iako su timovi lokalni,
da prvi nivo menadžmenta imaju u
Evropi ili u Americi, pa se članovi tog
tima mogu osećati otuđeno, da ne
razgovaraju ili slično. To je nešto što
ne volim da vidim. Prosto uvek radimo
timski, i mislim da je to najveća snaga.
Došlo je dosta novih kolega, a u planu
nam je da zaposlimo još novih ljudi
zbog toga što imamo nove projekte. To
je, ukratko, to. Radni dan mi kreće veče pre, odnosno
nedelju pre, a nekad i godinu pre. Ja
volim da planiram unapred iako živimo
u vreme kada je dosta stvari neizvesno.
Navikavam se na to da imam cilj i na-
stojim da ga ostvarim, a ako se ne
ostvari prosto prihvatam to kao realnost.
Mislim da živimo u turbulentnim vre-
menima i da je, zbog količine obaveza
i informacija kojima smo svakodnevno
bombardovani, potrebna neka vrsta
planiranja. Da čovek ima osećaj da je na
pravom putu. Meni se često dešavalo
da možda ne znam koji je sledeći korak,
ali imam neku globalnu sliku, i to me
uvek drži.
Drugo, trudim se da ne odvajam
privatni od poslovnog života. To malo
zvuči čudno, pa će ljudi pomisliti da
mi je posao privatni život ili da mi je
privatni život posao. Ne. Moj život
je jedan kao takav, a trudim se da
sve obaveze organizujem tako da u
tom mom jednom životu imaju listu
prioriteta. Najvažnije stvari za mene su
uvek na vrhu liste. Naravno da se među
njima nalazi i posao, ali trudim se da ja
budem ispunjen i srećan.
Da bih sve to što zamislim u životu
i uradio, moram da ustanem ranije.
Uglavnom odem na trening, a nakon
toga dođem na posao. Ne volim da me
zasipaju velikom količinom mejlova, i
inače smatram da je email neefikasno i
neefektivno sredstvo komuniciranja, ali
šta ćete, još uvek se koristi. Trebalo bi
da se već lagano prelazi u konverzacioni
môd kroz diskusije na nivou grupa,
portala, pa što da ne i enterprise so-
cijalnih mreža. Međutim, ljudi su navikli
na email, pa se desi da vam stigne sto,
dvesta, trista emailova.
Odavno sam sebi rekao da neću da
budem „task-oriented“. Imam način
kako organizujem šta mi je bitno a šta
mi je nebitno i toga se držim. Takođe se
trudim da optimizujem broj sastanaka u
toku dana da bih imao vremena za sve.
Fokus su mi na prvom mestu klijenti
i moj tim. Ja ne bih bio uspešan da
nemam dobre ljude. Tako da se uvek
trudim da radim sa njima i da, ako ima
nekih izazova, to premostimo.
Tehnologije kao potreba
Prema Forbesu, do 2020. godine
oko 1,7 megabajta novih informacija
će biti kreirano svakog sekunda za
svako ljudsko biće na planeti. Da li će
Oracle svojim rešenjima moći da prati
ovaj tempo?
Da, neverovatno je kojom ekspo-
nencijalnom brzinom se kreira digitalni
sadržaj. Kad pričamo o digitalizaciji, ljudi
ovde lokalno kažu da je to budućnost.
Ne, to je sadašnjost. Nevešću primer
digitalnih slika, kada se prešlo iz ere
klasičnih fotoaparata na digitalne. Ljudi
i dalje čuvaju te digitalne fotografije
na različitim medijima. Sad je praktično
nemoguće ažurirati sve te fotografije
xxx