međusobno ne poštuju treba da
donesu odluku, jedan drugom okreću
leđa i izoluju se.
Pošto nema poverenja, pri sprovođenju
odluke smatraće da jedan drugog treba
da drže na oku.
Da li želite jednostavan način utvr-
đivanja koliko se dobro rukovodi
vašom organizacijom? Samo obratite
pažnju na način kako se ljudi među-
sobno gledaju i na koju stranu su im
okrenuta leđa pri donošenju odluka i
tokom implementacije.
Vreme donošenja i
implementacije odluka
Još jedan način merenja kvaliteta
upravljanja je vremenska dimenzija.
Da bi se zajednički donela odluka
potrebno je više vremena nego kada
xxx
to radi pojedinac. S druge strane,
sprovođenje odluke koju je doneo
tim, koji ujedno i stoji iza nje i treba
da je sprovede, je lako i brzo, jer ljudi
jedni drugima veruju i ostavljauju
jedni druge na miru kako bi obavili
svoje poslove.
Organizacije kojima se dobro
upravlja mogu dosta vremena da
utroše na donošenje odluke zato što je
zajedno donose, ali kada se određeni
plan delovanja usvoji i donese, im-
plementacija je brza, jer niko ne po-
kušava da neprestano savetuje drugog.
U organizacijama kojima se loše
upravlja odluke se brzo donose zato
što se „najbrže putuje kad si sam”.
Pojedinac je doneo odluku, pa je zbog
toga i bila brza. Međutim, koliko je
potrebno da bi se takva odluka i
sprovela? Čini se večnost. Menadžeri
koji jedni drugima ne veruju upliću se
u nadležnosti drugih, čime usporavaju
proces i ne izvršavaju odluku, bilo
zato što je ne razumeju ili zato što joj
ne daju podršku.
Požuri polako
Na primer, kakav je proces donošenja
odluka u kompanijama u Sjedinjenim
Državama u poređenju sa onim u
Japanu? Mi (u Americi, prim. Redakcija)
brzo donosimo odluke, ali nam je
potrebna večnost da ih sprovedemo.
Njihove odluke se donose kroz muko-
trpan proces odlučivanja, ali im za
njihovo sprovođenje nije potrebno puno
vremena. Ljudi me često pitaju zašto su
Japanci tako uspešni, zašto su tako brzi.
Znate kako glasi moj odgovor? Zato što
su tako spori.