Boris Vukić
[email protected]
menadžere ili ma kako ih, da bi ce
la predstava ozbiljnije izgledala, zvali.
Donosioci tužnih vesti
U
svojoj kancelariji, tačno iza
svoje fotelje, na mestu gde
se u neka vremena držala
Titova slika, jedan direktor je okačio
mantru „ako nemaš predlog onda si ti
problem”. Nije namenjeno klijentima,
već ga umesto ikone štiti od njegovih
saradnika. Štiti njegovo zdravlje, nje
govo vreme i njegov novac. Štiti ga od
toga da se bavi onim za šta plaća svo
je potpredsednike, izvršne direktore,
„Za šta mi služe moji saradnici?” ili
„za šta ja služim mojim saradnicima?”.
Sve češće i češće sve više i više mena
džera služi svojim saradnicima da od
njih prima tužne vesti a oni njima da
im donose tužne vesti. „Direktore, ovi
još nisu platili” ili „Prodaja ovog proiz
voda ide jako loše.” Molim vas, obrati
te pažnju da sam posle dve navedene
rečenice stavio jednu tačku, a ne tri.
To znači da se ova (ako se ne varam
u gramatici se to zove izjavna) reče
nica završila, a da se onaj ko ju je iz
javio sprema da polako napusti ispo
vedaonicu. Da su bile tri tačke, to bi
podrazumevalo nastavak koji bi počeo
sa: „... i ja mislim da treba...”, i/ili „... i
ja planiram da uradim...”, što bi, ne sa
mo ukazivalo da donosilac tužnih vesti
misli, nego da ima i ideju kako da raz
reši problem za koji je on odgovoran.
Lekovi za organizacione
boljke
I tako je veliki predsednik ili gene
ralni menadžer uvučen u igru koja se
u teoriji ne naziva nikako, a u praksi
ćemo je nazvati „decentralizacija na
gore”. Vaš saradnik vam je dao zada
tak i sami možete da odlučite i koju
ćete odluku doneti i kako i kada će
te da sprovedete to što ste odluči
li. Samo je problem što on nije jedi
ni koji će vam sa puno poverenja pre
pustiti da donesete odluku za ono za