Gitarist 2 - Page 38

Solo koji čujete je bilo jako teško pretvoriti u oblik tablature (ne samo zato jer ja nikad ne prepisujem svoje ideje na takav način – uzdam se u pamćenje i ne preporučam to kao valjanu metodu) jer postoji puno ''grace'' nota i puno ''mrtvih'' nota.

Teško je bilo u nekim momentima odrediti jesam li odsvirao jedan ton 3 ili 4 puta, pa vam sugeriram da se ne opterećujete previše time – kostur je svakako točan, detalje je jako teško objasniti.

Pogotovo se to odnosi na onu frazu koja je prelomila cijelu atmosferu, od 0:46 do 0:52. Taj polustepeni bend, taj blues klišej tu (meni najdraži lick u pjesmi koji narušava harmonijsku stabilnost jer u a duru nemam ton c u koji bendate) je napravljen jako brzo i nema neku ritmičke pravilnost pa vam sugeriram da pokušate taj segment otpjevušiti ako ga ne uhvatite isprve na gitari.

Od 0:53 pa do kraja sam harmonizirao odsviranu melodiju, pa tako čujete dvije gitare tu. Tablaturu za harmonizirani dio ne prilažem ovaj put jer mislim da bi bilo dobro kad bi to sami pokušali napraviti, a ako ne znate kako ili ne znate što je uopće harmonizacija – bacite se na istraživanje.

Na kraju se vjerojatno pitate (odnosno, ja se pitam sigurno) – čemu sve ovo? Od početne ideje u kojoj sam trebao pisati o ''kreativnom blues soliranju'', došao sam do 90-ak sekundi vrlo atmosferičnog pristupa ritam gitari i pomalo kaotičnog sola koji koristi vrlo intenzivne i široke intervale, a sama melodija ide uglavnom ''prije promjene'' akorda, to jest ne prati svaku promjenu akorda konzistentno (ja sam svirao bez metronoma, vi odlučite kako vam je lakše).

Nijedan od slojeva koji čujete nije moja ''sigurna zona'' – nisam previše posvećen ritam gitari, sve mi se do sada baziralo na hrpi soliranja, pa mi je bio izazov da vam prezentiram samo tu ritam sekciju, kamoli i melodije koje se događaju kasnije. Ukratko, ovim tekstom nisam želio izazvati post-marksiste na diskusiju o uvjetima proizvodnje (glazbe), ni isprovocirati ljude koji znaju puno više glazbene teorije od mene.

Namjera i dalje ostaje nejasna, nedovršena i sirova – relativno dosljedna vlastitoj poziciji u borbi protiv glazbenih klišeja.