Gitarist 2 - Page 37

Snimka koja će ovdje biti prezentirana i ukratko analizirana s razlogom ostaje vrlo sirova, nema puno produkcijskih zahvata (možda zato jer ne znam neke konkretne stvari koje se moraju napraviti sa pjesmom koja će se slušati ''negdje drugdje''). Ne želim da se ovo pretvara u moju glazbenu ispovijed, ali ideje koje razvijam su uglavnom uvijek takve – grube, nisu ispolirane.

Ova je krenula tako da sam odsvirao svega 4 tona: a, f#, d i e. Onda su ti tonovi dobili i svoje pripadajuće akorde: a dur, f# mol, d dur i e dur. Dakle, time sam odredio tonalitet (a dur) i progresiju: I-vi-IV-V.

Nakon toga su ti akordi (u ovome slučaju odsviran na srednjem pickupu Blade Texas Deluxe gitare) dobili i malo ''digitalnog života'': tape echo (375 ms), spring reverb (podešen na otprilike 9 sati) i mrvica stoned phasera na simulaciji twang reverb pojačala su ovaj put bili recept da stvorim atmosferu koju sam u tome trenu ''osjetio'' (a nije nebitno spomenuti da je trenutak bio oko 3 sata ujutro).

Ono što nikako nisam želio je svirati te akorde na početnim pozicijama, već sam se odlučio za neke druge inverzije malo dalje na vratu gitare kako možete i provjeriti u priloženoj tablaturi.

Ne smatram da postoje akordi koji ''zvuče loše'', ali mislim da je u ovom slučaju odabir inverzija bio puno prikladniji kada se kasnije gleda šira slika i sam solo koji dolazi na podlogu. Zašto? Ne znam i ne mogu vam to objasniti teorijskim terminima, a mislim da nije ni potrebno. Ono što je svakako bitno spomenuti je kako su odabrani intervali, odnosno promjene koje sam napravio u osnovnim akordima (a dur, f# mol, d dur i e dur) utjecali na melodiju i prije nego što se ona uopće dogodila.

U prvom akordu npr. imamo sekundu (ton b na 12. polju b žice), ali izostavljamo kvintu. U posljednjem imamo septimu (ton g# na 9. polju b žice), a izostavljamo tercu. Sve to mijenja, ne samo ime akorda (taj dio prepuštam vama; imenujte sve akorde koje vidite u uvodu pjesme, ne možemo se igrati bez teorije), već i njihov karakter.

Iako u ovoj progresiji od 4 akorda imamo čak 3 dura, mislim da vam ''veselo'' nije prva pomisao kada čujete cijelu stvar. Dakle, ponavljam još jednom – slušajte melodiju koja se događa unutar akorda i pratite kako intervali koje dodajete/oduzimate utječu na cjelokupnu atmosferu pjesme.

Ako vam se ovo sviđa i poželite to odsvirati, napominjem da se sve akorde ovdje odsvirane mora pustiti da ''zvone'' (''let ring'' u tablaturi bi trebao stajati na svakom tonu, ali to bi bilo previše kaotično), nemojte ''ubiti'' slučajno jedan ton (kao što možete čuti točno na 1:13 kada ja sviram) jer je ono što se meni sviđa ovdje upravo taj intenzitet koji su stvorili odabrani intervali unutar akorda.

Meni osobno je bio problematičan prijelaz sa četvrtog na prvi akord progresije, zato jer vas čeka relativno veliki ''stretch'' za taj prvi akord (preporučam da prstomet bude: 1. prst drži 7. polje na četvrtoj žici, 4. prst hvata 12. polje na drugoj žici, a 2. prst hvata ton c# na 1. žici).

Ista stvar je i sa podlogom u drugom dijelu pjesme. Postoji ogromna šansa da zagušite praznu 4. žicu jer morate odsvirati natural harmonic na 12. polju 5. žice, pa pripazite da vam taj prst dođe sasvim okomito kada hvatate taj harmonic. I tu svi tonovi moraju ''zvoniti'', te se nikako ne smiju prekidati, može vas uhvatiti smrt. Ili grč, nedajbože.