Gitarist 2 - Page 20

RECENZIJA / LANEY IRT STUDIO

Clean - Boost

Boost na ovom pojačalu nije samo volume, nije ugrađena overdrive pedala niti je dodavanje neaktivne lampe, već samostalna razina preamp gaina, nešto što je postao Laneyev trade mark. Boost je mjesto gdje se sakrio overdrive sa clean kanala i, kako ćemo kasnije saznati, mjesto gdje prebiva ono stvorenje koje loži onu crveno-narančastu vatru ispod crnog grilla. Na boostu oko pola i kasnije clean se pretvara u rock overdrive britanskog tipa i uz prčkanje po tone potu jednostavno traži blues. Iako se osjeti da se ne radi o dezigniranom kanalu i da je tu tek radi eventualnih potreba gitarista, posao odrađuje sasvim zadovoljavajuće.

Rhythm

Sklopkica koja clean pretvara u distorziju (sa istim EQom) je vrlo mala i djeluje krhko, ali njen efekt na pojačalo je itekako velik i zamjetan. Studio ne okoliša, već odmah kreće u pržionu, stavljajući malo naglaska na pitomiju distorziju - ovaj kanal vas zove da ju podebljate i krenete na riffove. Zanimljiv je i relativno suptilan prijelaz između vrlo britanskog, high middle heavy zvuka u moderniji, „američkiji“ zvuk sa dizanjem razine distorzije i smanjenjem dynamics kontrole, uz dakako tone potenciometar na laganom scoopu. No uz sve to, osjeti se da nešto fali, gain pot nakon 7 krene samo sa kompresijom zvuka, ali mu ne mijenja karakter niti žestinu koja zapinje negdje na 80s hard rocku. Dakako, dio krivice snosi i umjereni S.Duncan 59 na mostu Godin Summita, no znamo da ovakvo čudo mora pržiti i na prosječnom telecasteru…

Rythm – Boost

…a, tu je. Boost na distorzijskim kanalima ima tendenciju posvjetljavanja zvuka, dodaje dosta visokih frekfencija i smanjuje dominaciju basa, ali je i ono što zvuk gura preko litice do zadovoljavajućeg. Predviđam da je ovo ona razina koju bi za ritam zvuk koristila velika većina ljudi, pogotovo s pasivnim pickupovima. Uz sad već pristojnu razinu distorzije, zvuk zadržava izvrsnu definiciju i organski je, prilično nezasićen i otvoren u usporedbi s konkurentskim pojačalima, čak i uz dynamics pot (sad već percipiran kao obavezna i najbitnija kontrola na pojačalu) skroz na tight. No to nije kraj priče, nešto što ovako izgleda i ovako se reklamira mora ići do kraja.

Lead

Lead kanali, kao i rhythm/treble oznaka pickupova na Gibsonima, često nisu (samo) ono što im ime kaže. Ovaj lead kanal je vodeći u smislu da konačno pruža razine distorzije za koje smo znali da je Studio u stanju, no briljira ponajprije u jednoj stvari – štopanju. Ne znam da sam ikad osjetio fizičko pomicanje zraka pri štopanju žica na drop štimu na tako maloj glasnoći. Dynamics pot su trebali obojati u zlatnu boju, jer točno toliko vrijedi, bez obzira što bi im poremetilo koncepciju dvobojnog mračnjaka. Lead kanal je onaj na kojem će i najekstremniji metalci sigurno doći na svoje, što je zapravo prilično impresivno za pojačalo koje je još uvijek na 1W ! Zvuk definitivno nije riža niti ide do ekstrema sa kompresijom kao na nekim konkurentskim pojačalima; ipak se radi o Britancu male vataže i to se teško sakriva, no opisati ga kao zlog i mračnog nije pretjerivanje. Opcije s ovim kanalom se dodatno povećavaju sa tone potom, koji vrlo lako mijenja karakter od Marshalla na steroidima do scoopanog death metala.