Gitarist 1 | Page 45

I sam sam pročitao tisuće stranica foruma i recenzija i časopisa kako bih povezao te svoje otočiće znanja i došao do određenih zaključaka. Uostalom, dobijam abnormalnu količinu pitanja godišnje pa napišem i stotine stranica odgovora. To znači da je literatura potrebna.

Budući da ja pišem ovaj komad teksta, onda ću ga pisati kako želim. To znači da će mi ispasti koja psovka u afektu, pa makar to značilo osudu od dijela ružnih snobovski nastrojenih glavonožaca koji se kriju iza bontona i nadimaka na internetu. Ja se ne krijem iza ničega. Do mene se jako lako može doći, ali kako je ovo online izdanje, nemam potrebe objaviti svoj jedinstveni matični broj i krvnu grupu online. Postoje privatne poruke, ako netko ima dodatnih podpitanja nek se obrati tamo i nek me pita.

Moram opet napomenuti ovo je ISKLJUČIVO MOJE MIŠLJENJE! MOJE! Ovo je recimo sukus isključivo mog znanja u trenutku pisanja. Ne tuđeg, već MOG!

Ako ti se ne sviđa, nemoj čitati. Nemoj poslušati Također moram napomenuti da je sve ovo pisano u uglavnom komičnom tonu. Iako ću u tekst staviti MILIJUN smajlića i dalje će se naći određeni ljudi (tulipani) koji će shvatiti da je sve ovo pisano ljutito. :) Njima odmah kažem da se ljutito se ne piše ovoliko stranica teksta, pogotovo nekog stručnog teksta. To tako ne funkcionira. Hvala na razumijevanju. :)

Bilo kako bilo, savjeti će biti tu. Korisne kritike mogu uvažiti i bit će uvažene. Ako netko ima nekakav bolji prijedlog ili prijedlog za koji smatra da bi mogao oplemeniti moj tekst nečim zaista korisnim i bitno za tematiku kojom te tekst bavi, neka mi ukaže na neki eventualni propust pa ću nadopuniti tekst ako budem to smatrao potrebnim. Samo nemojte biti tulipani. Hvala! :)

Mnogo ljudi šuti o svojim iskustvima i neće pomoći drugome. I nek odu tamo gdje sunce ne sija, a nalazi se u njihovoj materi. Ti su mi najgora sorta. Meni je cilj pomoći ljudima tako da scena realno zaživi. (zato i pišem sve ovo)

Pa taj prokleti novi val je mogao opstati jer su bendovi promovirali vlastite ploče uživo. Sigurno nisu opstali radi prekrasnih frizura! - (guglati Prljavo Kazalište 1983.) :)

Postojala je skupina ljudi sa određenim vještinama i kada su se te vještine ujedinile, nekako su i albumi ugledali svjetlo dana. Pošlo im je za rukom. Pjesme se i dalje pjevaju jer je scena nekoć bila stvorena! Ljudi su išli na koncerte i kupovali ploče. I kako bi do toga opet došlo sa nečim treba sjesti i raditi, što mislim da danas bendovi rijetko čine u adekvatnoj mjeri. I kako većina ljudi koji imaju nekakvog iskustva nije spremna pomoći, ti efikasni timovi se ne mogu stvoriti, a stvari se ne miču s mjesta.

I onda lijepo glazba ode u vjetar vječno zarobljena u nekim „demo“ snimkama na myspaceu kojeg nitko nit održava, nit posjećuje. To nema smisla po meni. Vrijeme se rastegne između projekata, problema, otezanja, basist se oženi i počne raditi na naplatnim kućicama na autoputu i ode sve u PM. Gdje si bio? Nigdje. Što si radio? Ništa.

A u međuvremenu je prošlo 10 godina života... Meni je cilj takav trend zaustaviti.