Midnight lullaby
Ovo je instrumentalni intro. Po meni ovo nije smjer u kojem bi Queensryche trebao ići. Išli su podizati neku staru magiju i koristiti stare trikove, ali naprosto to nije to. Kao ni pjesma poslje introa.
A world without
A to je ova, pjesma je zapravo korektno napravljena. Ima sve što treba da bude dobra, malo je sporija, ima neke kvalitetne dionice, ali opet kažem fali magije. Stvar je par tonova u melodiji i malo produkcije. Da je to sjelo kako treba (da su imali vremena) onda bi ova pjesma bila dobra.
Don't Look Back
Ova pjesma je skoro ok, slično kao i posljednja.
Fallout
Ova pjesma ima nešto bolje melodije, ali motivi nisu na mjestu. Čujem da su brzali i da je pjesma napravljena forsirano.
Open road
Ova pjesma ima onaj “driving” osjećaj i nagoni čovjeka da trese glavom. I ok su melodije. Ok je cijela pjesma, ali ovo bi po meni trebala biti najlošija pjesma na albumu, a ne da se smatra jednom od najboljih. Kroz godine standard Queensrychea je drastično pao.
Nakon ovog albuma sam pustio pjesmu Empire i sve mi je bilo jasno. Novi pjevač je dobar. Vokal mu je odličan, uopće ga ne treba demonstrirati na albumu. Ima istu boju kao Geoffov. To je ok, tu više ništa ne treba dodati. Dobrodošao...
Međutim ŽURILI su svi. Nakon raspada obje frakcije Queensrychea su počeli užurbano raditi na albumima. U pitanju je bila percepcija fanova, ali se čuje na oba albuma da je sve jako požureno i da to tako nikako ne bi trebalo biti. Ovo nisu pjesme za koje je osobi drago da ih ima u svojoj kolekciji.
Problem kod Queensrychea je što su legenaran bend koji ima hrpu FENOMENALNIH pjesama, a onda nakon te serije su imali niz loših albuma koji su ljudi kupili i slušali iz sentimenta prema starim pjesmama i sviračima iz benda. Radi te hrpe fenomenalnih pjesama, fanovi Queensrychea se ponašaju jako zaštitnički prema svim pjesmama, a realnost je da je nekakva trećina zapravo vrijedna spomena, dok je ostatak karijere zapravo osrednji i loš.
Problem cijele priče je što je iz benda izašao čovjek koji je nosio u sebi dobar dio magije tog benda, a to je gitarist Chris DeGarmo. Čim stvari nisu funkcionirali sa njim pjesme od Queensrychea su prestale disati. Čim su one prestale disati, to više nije bilo to.
Kada se god vraćao u bend uvijek je nikla nekakva dobra ideja. Pogledajte im diskografiju i usporedite DeGarmov boravak u bendu. Ne vidim zašto to i danas ne bi bio slučaj. Nadam se da će uspjeti dogovoriti nekakvu suradnju u budućnosti jer smatram da bi to zasigurno urodilo barem jednom pjesmom koja bi se mogla staviti rame uz rame sa najboljim njihovim pjesmama. Jasno je da sam na strani benda, a ne na strani Geoff Tate-a, ali to ne znači da im moram tepati. Sada imaju novu šansu i imaju zadaću popuniti jako velike cipele. Trenutno sa ovim albumom to nisu napravili. Kod Geoff Tate-a krave više ne daju mlijeko, a suplementi i vitamini ne mogu zamjeniti mlijeko. U pitanju je metal muzika, a ne keksi.
I ostaje pitanje produkcije. Realno nisam oduševljen niti sa jednom od produkcija na albumu. Bilo bi super kada bi se vratio njihov stari producent koji je radio Operation Mindcrime. Drugi producenti koje bi volio vidjeti iza miksete od novog Queensrychea je Parashar koji je radio 3 doors down i Pearl Jam. Drugi producent koji bi bio dobar na tom mjestu je Don, tip koji je radio prva dva albuma od Linkin Parka. Nažalost odlučili su se za onog producenta s kojim su radili lošije albume. To možda i nije neka sreća, a to se i čuje. Da je bilo više vremena sigurno bi to bolje zazvučalo, ali ovako se dobije što su i napravili. Požureni albumi koji zvuče požureno sa ukupno jednom dobrom pjesmom. Šteta. Čekam sljedeće projekte, moguće da će biti bolje.