Queensryche Queensryche (2013)
Ovo je album s novim pjevačem. Počinje sa instrumentalom X2
X2
Instrumental, ok bilo je očekivano jer ipak je u pitanju nova stranica u njihovoj karijeri. Traje minutu. Nebitno u cijeloj priči.
Where dreams go to die
Čuje se stari Queensryche. To su ti soundovi gitare, to je taj bubanj i te ideje na bubnju. Na trenutke zaboravljam da je u pitanju Todd, a ne Geoff. E sada same ideje za pjesme po meni nisu nešto. Generalni dojam je bolji nego kod Geoffa, ali to nije to. Produkcija ima više magije, ali autorstvo je i dalje poprilično otrcane, ali čuju se neke ideje koje su sasvim u redu, pogotovo na bubnjevima. Imam dojam kao da je netko Scott Rockenfielda konačno pustio sa lanca.
Spore
Ovo nije loša pjesma, ali ne može se mjeriti sa Queensrycheovim uspješnicama. Scott svira nenormalno dobro. Gitaristi imaju ok ideje, ali ova pjesma nije “ta”.
In this light
Ovo je najbolja pjesma na albumu. Ovo bi se moglo nositi sa starijim uspješnicama. Stoga obvezno poslušajte ovu jer je stvarno dobra. Ima neku dušu. Imam dojam da su sve pjesme od Queensrychea sa “lošijih” albuma ovakve, da bi Queensryche još uvijek bili aktualan bend i to bi ljudi slušali.
Redemption
Ovo je ono što bi trebao imati novi Queensryche, ali nažalost pjesma nije ona s kojom se mogu lako poistovjetiti, makar su tu te ideje, ali naprosto fali magije. Moj savjet je preslušati i preskočiti.
Vindication
Ovo je evidentno o Geoff Tate-u. Riječi su isforsirane i nedorađene. Melodije su neinteresantne. Žao mi je što Todd mora pjevati o takvim temama. Čovjek nema nikakve veze sa raspadom benda. A pjesma je loša i nezanimljiva i ovo nitko neće slušati za 5 godina.
RECENZIJA / QUEENSRYCHE VS QUEENSRYCHE