Slave
Na prvu mi zvuči kao da je neki direktor neke firme sazvao odbor od „znalaca“ i okupio ih oko stola. Potom im je rekao „Što mladi vole?“. I onda su ti znalci tobože rekli „System of a down! – Vole agresivne gitare!“. I još su nešto vikali. Kada je sastanak završio onda su otišli u studio i napravili frankenštajna od pjesme gdje su naslagivali hrpu interesantnih ili poluinteresantnih dionica koje nemaju veze sa mozgom. I tako je nastala pjesma koja baulja po eteru tražeći nit vodilju, ali nije ju uspjela naći. Moj savjet je zaobići.
In the hand of God
Jedna od onih saturiranih pjesama. Ali opet ovo bi recimo slušao prije fan Deftonesa nego fan Queensrychea. Ovo je loše, ali nije tragično.
Running Backwards
Evo ovo je tipičan primjer nedovoljno dobre pjesme. Ovdje je osjeti kako je vokal istrunuo kroz godine. I onda dođe solo od KK Downinga. Bože te mili sačuvaj. Ne znam šta je sa tim ljudima. Kako ne čuju da to ne valja? Kako idu surađivati, a situacija smrdi po staroj ribi? Ova suradnja je u maniri Scorpionsa i Tarje Turunen. Čemu?
Life Without you
Neloša pjesma. Jedna od bitnijih sa albuma. Poslušajte pjesmu samo da čujete što se događa. Ovdje je netko koristio inteligenciju u rađenju muzike. Vokalne dionice su i dalje ispod prosjeka. Solo svira Brad Gillis, ali moram reći da se nije baš iskazao. Pratnja za solo je dosadna. Ovako bi trebala zvučati lošija pjesma od Queensrychea. Da ovo ima magiju i bolje razrađenu vokalnu dionicu onda bi bila dobra pjesma. Ovako je neloša.
Everything
Eurosong u kombinaciji sa Linkin Parkom. Imam dojam da je odbor opet zasjedao. Ako mislite slušati ovaj album, onda je ovo jedna od pjesama koje bi trebali čuti. Sve u svemu TO NIJE TO. Od ovoga nemam želju ni rasplakati se, ni razbiti kiosk, ni hodati brže, niti dodati gasa u autu. Mlako je to sve.
Fallen
Počne dovoljno interesantno, ali čim se pojavi prva vokalna dionica već je jasno da će nešto smrditi. Ova pjesma je neloša, ali nešto stalno fali. Solo je od Dave Menikettija. I to je jako dobro odrađeno. Međutim pogledajte malo tko je napravio album. Producent albuma je potpisan za muziku praktički na svim stvarima. I to nije dobro. Slušamo neku požurenu koprodukciju nedovoljno talentiranih ljudi.
The weight of the world
Ovo je možda najbolja pjesma na albumu. Muziku nije potpisao producent već klavijaturist. I tip zna što radi više nego autori svih prijašnjih pjesama. Ova pjesma ima čak i magiju nekakvu. Ovu pjesmu poslušajte. Čuje se da je klavijaturist naslušan Pink Floyda. Solo je od Chris Polanda. Moram reći da su mogli naći boljeg gitarista. Nažalost pjesma traje preko 6 minuta, a realno sve su mogli komotno reći u 5 minuta.
I onda se dogodi krajnje jadan potez. Geoff Tate stavi live verzije od 4 stara Queensrycheova hita. Čemu to? Samo zadnja pjesma zaslužuje biti na istoj kompilaciji sa ova 4 hita.
Ovo su verzije iz 2013. godine. Međutim ostaje pitanje zašto bi to ikada slušao. Produkcija je gora nego na originalnim pjesmama. Vokal se trudi opravdati status koji ima, ali to naprosto nije moguće. Sve zvuči lošije nego original. Čemu sve ovo?
Još bi htio napomenuti da ove verzije pjesama nemaju magiju koju imaju original snimke. I realno da su ovakve original snimke, danas nitko ne bi pričao o Queensrycheu. Moj savjet je preskočiti sve ove pjesme.