Nastavljamo dalje nizvodno i polako sa obale svako mjesto pretražujemo. No problem je u tome što ima malo lovnih mjesta. Obala je dosta zaraštena sa raznovrsnim raslinjem i ne može se baš previše mahati, a svako slobodno mjesto su već ribiči pred nama prelovili. Kretanjem sve nizvodnije ribolov postaje sve teži. Voda je bistra i dublja sa puno vegetacije. Riba dosta preplašena. Cijeli taj dio Radeščica teče kroz obrađena polja i cvjetne travnjake. Nailazimo na dosta rupa i zašiljenih stabala, što znači da ima i dosta dabrova. Uz Radeščicu se nalaze i vikend kuće koje marljivi domaćini održavaju i paze na svaki detalj kako bi se njihova okolina što ljepše stopila sa ovom čarobnom rječicom. Tu zastajem na jednom mjestu koji mi se činio dosta pogodnim za mahanje. Andrej dobiva jednu lijepu potočnu pastrvu koju smo ovjekovječili i vraća se na početak, dok me Blaž mimoilazi i kreće do drvenog mosta. Mijenjam mamac i stavljam bijeli strimer i pokušavam što dalje zabaciti nizvodnije. Sa lijeve i desne strane u potezu od nekih dvadesetak metara je zaraštena obala, znači nije bilo pritiska na tom mjestu i tu sam vidio svoju šansu. Kako sam si zamišljao tako je i bilo. Nakon par zabačaja imam par potočnih pastrva. Nisu velike, ali vesele. I dalje sam uporan i ta upornost mi se isplatila. Zatežem ribu i dižem ju na površinu, otpor je jači nego kod prijašnjih ulova. Ugledam prekrasnu potočnu pastrvu.