Lovi se bez kontrakuke i bez otežanja, dok je najveća duljina dozvoljene muhe 5 cm. Voda dok je i nižeg vodostaja je brza i uvijek bistra. Sa obale nije moguće mahati , a na vodi si na većini dijelova ograničen mahanjem jer baš sredina rijeke je i najbržega toka, pa i to stvara dodatni problem. U nekoliko navrata je Andrej ušao u vodu skoro do pasa. To su praktički nemogući uvjeti za ribiča mušičara. I oni najiskusniji teško mogu dulje izdržati od cca 15 minuta mahanja. Sad se Vi tu snađite!? Ja nisam toliki ljubitelj ulaska u dubine, pa sam tražio pozicije gdje je voda niža i gdje je ribolov pristupačniji. Našli smo jednu takvu poziciju i izjutra nam je krenulo više nego odlično, pa svaki od nas dobiva par desetaka potočnih pastrva. Ribe nisu nešto velike, ali ih ima u zavidnom broju. Našli smo muhu i to je bilo to. Nakon dva sata intenzivnog ribolova napravili smo pauzu za gablec. Pola sata odmora u hladu nam je baš trebalo. Nastavili smo sa ribolovom uzvodnije od mosta i tamo smo dosta dobro lovili. No primjetio sam da nema lipljana, a tome je razlog kako nam kolega kaže kormoran koji ih je naprosto desetkovao ove zime. Sunce nas je dobro pržilo, pogotovo mene u kratkim rukavima. Svako malo se umivam i tako dolazim k sebi. Nevjerojatno je kako vrijeme u ribolovu brzo prolazi! Andrej preporuča drugu poziciju. Selimo se u revir 4 koji se nalazi još uzvodnije, a da bi došli u taj revir moramo proći kroz mjesto Bled. Fotkanje onako na brzinu iz auta koliko se dalo. U centru Bleda skrećemo na sporednu cestu pa se vozimo sve do mosta u Ribnom na revir 4 gdje se svake godine tradicionalno odvija mušičarsko natjecanje za pokal Bleda uz prigodno druženje. Ulazak u vodu i bacanje suhe muhe. Riba se baš i ne diže, ali svejedno Andrej i ja uspijevamo dobiti par kalifornijskih pastrva. Inače Sava Bohinjka je svjetski poznata rijeka za cjelodnevni ribolov suhom muhom, pa čak i po višem vodostaju nego uobičajenom. Mijenjali smo svašta od sedgeva,palmera,domačih kočijaša…………no valjda treba čekati predvečer. Sve što je lijepo i kratko traje, pa je tako i naša današnja ribička avantura završila nešto ranije. Obaveze prema našim najdražima ipak su na neki način prioritet. Sunce je oslabilo, lagana vožnja autom i opet onaj zdravi osjećaj umora. To je to!