uvjeravam Ivana da ćemo proći dobro i samo nek ne brine. Upozorio sam ga i na kretanje po vodi, jer je Krka na ovom dijelu puna „lahkovca“, kamenih sedri koje kriju rupe u vodi, a koju sam ja prošle godine najbolje „osjetio“. Prva naša mjesta daju i ribe. Ivan se upisuje sa šarenkom od 30 cm, dok meni na treći zabac udara torpedo od 53 cm. Par minuta drila i riba je u podmetaču. Nemrem vjerovat u takav početak. Fotografiranje i riba koju definitivno nosim na izmjeru. Krećemo se i dalje uzvodno i svako slobodno mjesto pretražujemo sa muhama. Pronašao sam mjesto gdje su se nastanile potočne pastrve, pa dobivam par omanjih i 2-3 oko 30-35 cm. Ove veće ribe su ubačene, kao i većina šarenki, no to nimalo ne umanjuje doživljaj na vodi. Ivan se upisuje sa par riba i ima jedno trganje. Par fotografija drila, prirode i polako prema startnoj poziciji. Tu susrećem kolegu od prošle godine, nećete vjerovat ali čovjek ima preko osamdeset godina i kreće se po vodi kao neki mladić. Sklopili smo štapove i nisam mogao odbiti odlazak u okrepčevalnicu pri Medenu koja se nalazi na samoj rijeci Krki. Doslovce sam se okrepio sa jednom Union pivom i u ugodnom razgovoru čekao Ivana da se vrati sa staze. Kako se bližio kraj natjecanja, tako se je terasa kod Medena sve više popunjavala, jer je upravo i na nagovor ribiča otvorena ta domačija kako bi se ribiči mogli odmoriti, a usput i nešto popiti i pojesti u pauzi od cjelodnevnog ribolova. Ivan se vidno umoran vratio do auta i krenuli smo natrag u ribički dom gdje nas je čekalo proglašenje pobjednika i zajednički ručak. Kao i prošle godine catering je počeo sa vrućom juhicom, nastavio se sa 4-5 vrsti jela i završio sa desertom. Nakon toga par cviček gemišta i proglašenje pobjednika. Ispalo je da sam završio na petom mjestu od pedeset natjecatelja što je za mene odličan rezultat, te nakon čestitanja pobjednicima krenuli smo na slobodan ribolov. Pokušali smo obići ona mjesta koja nismo kroz natjecanje. To je rezultiralo sa još par ulova šarenki i potočara. Nizvodnije na vodi srećemo stare poznanike sa Savinje. Andrej Šoštarič i Blaž Rožej podučavaju mlade dečke i ide im to dobro. Kratki odmor i prepričavamo dojmove sa utakmice. Zaključak je vrlo jednostavan, a to je da se vidimo dogodine.
Kasno poslijepodne, sunce je počelo zalaziti i vrijeme je da se ide kući. Polako do auta i put ka Zagorju! Doviđenja Krko!