Zima i rano proljeće doista ponekad dugo traju, pa tako nakon par mjeseci posta od mušičarskog ribolova konačno se sve poklopilo da se mogu bacat muhe. „Jožefovo“ kak bi mi Zagorci rekli ili „Sveti Josip“ u katoličkom kalendaru je podario prekrasan, lijep i sunčan dan taman da se može krenuti na prvo ovogodišnje mušičarenje. Tomica i moja malenkost izabrali smo rijeku Krku u Sloveniji u mjestu Krka. Vožnja od Zaboka do graničnog prijelaza Bregana i još onda nekih stotinjak kilometara autoputa prema Novom Mestu i izađete na izlazu Ivančna Gorica. Pratite putokaz za mjesto Muljava i Mlačevo-Krka i nakon par minuta vožnje dolazite u pitomo mjestašce Krka kroz koju teče naravno rijeka Krka. Ujutro oko 7 sati na „mjestu rada“, dvoje ribolovaca već bacaju muhe dok mi ne možemo kupiti dnevnu kartu prije 8 sati. To mi je bila i jedina zamjerka Zavoda za ribištvo Slovenije koji se brine o tom dijelu Krke. Možda smo i mi bili malo krivi, jer dozvole možete kupiti online na stranicama preko web portala Zavoda za ribištvo Slovenije. Revira ima 4-5 km ali ga nismo uspjeli cijelog obići za jedan dan. Previše je dobrih mjesta da se nebi bacila muha. Krenuli smo od „Domačije Magovec“ pa uzvodno. Inače rijeka Krka je kraškoga tipa, duga nešto preko 90 km od izvora gdje smo mi kasnije odmarali pa sve do Brežica gdje se uljeva u rijeku Savu. Desna je pritoka rijeke Save i najduža je rijeka u pokrajini Dolenjskoj.
U prvih pola sata se nisam sastao sa ribom, dok Tomica vadi 3-4 kalifornijske pastrve. No kad sam pogodio muhu tada sam i počeo loviti. Brza i bistra voda mi je govorila da u ovo vrijeme to moraju biti fazanke, ali bez golden glava. Veličina oko 10 ili 12 sa malim dodatnim otežanjem, naravno ovisi o dubini vode. Prvi puta sam na toj vodi, pa sam uz ribolov imao i upoznavanje sa terenom. Dobio sam i neke upute od kolega koji su lovili prijašnjih godina i toga sam se pridržavao. Ravnali smo se po vodostaju na slivu Krke kod mjesta Podbočje gdje je letvica bila na 100 cm i to je odličan vodostaj za taj dio Krke. Jest da je bila malo brža voda, što je naravno otežavalo i samo kretanje uzvodno po toku, ali nismo se predavali. Sunce koje je sjalo od jutra nam je došlo kao izvor energije i dodatna snaga. Ciljano smo pretraživali teren i svako izgledno mjesto zabacivali muhe. Najviše se prevarilo pastrva u bržim dijelovima toka i u tzv. „đepovima“ gdje se lagano vrti voda. Zabačaj na rub „štroma“ i oprezan pristup terenu je uvijek dao ribu više.
Negdje napola puta od našeg početnog ulaska u vodu pa do izvora rijeke Krke Tomica zabacuje bijeli strimer i ima griz kalifornijske pastrve od oko 70 cm! Riba je zagrizla i stoji u toku i niti naprijed niti nazad, niti lijevo niti desno. Tomica drži „spigan“ štap i desetak minuta apsolutno se ništa ne događa. Naprosto nemože pomaknuti ribu. Polako ga već lovi panika. Osobno mu nemogu nikako pomoći, jedino da ju izmori i da ju stavim u podmetač. No nervoza je učinila svoje i Tomica ulazi u vodu, možda malo nagliji ulaz i riba je krenula nizvodno do prvog grma nadvijenog nad vodom i tu je priči bio kraj. Šteta jer ovo je bila, a kasnije se ispostavilo jedina ozbiljnija riba taj dan na našim udicama.
Nakon toga šoka vratili smo se do auta i slijedio je gablec. Laško pivo i jedna cigareta mi malo vraća raspoloženje. Nanovo oblačenje i odlazak na vodu. Odlučili smo doći do samog izvora rijeke Krke. Ribolov prema izvoru je težak. Voda je prevelika da se uđe unutra, a sa obale baš i nema očišćenih mjesta za bacati muhe, no svaki uspijeva dobiti par riba koje se dosta razlikuju u pigmentu, nego one ulovljene sa početka našeg ulaska u vodu. Tomica dobiva i dvije potočne pastrve, a ja klena. Na samom izvoru zaslužen polasatni odmor. Par fotografija za uspomenu i povratak na početnu poziciju.
KRKA OB KRKI