LJEPOTE BOHINJSKOG JEZERA
Na nagovor mojeg kolege Andreja Šoštariča iz Celja posjetili smo Bohinjsko jezero u Sloveniji. Više turistički, nego ribički, jer se nismo baš i previše pripremili za tu vrstu ribolova. Moglo bi se reći da smo išli u neku vrstu izviđanja, jer niti njemu, a niti meni nije baš poznato to jezero i način ribolova kakav se prakticira na jezeru. Cilj nam je bio uloviti jezersku zlatovčicu i provesti ugodan dan u Bohinjskoj dolini.
Bohinjsko jezero se nalazi u NP Triglav (1981.uključeno u sastav) na južnoj strani Julijskih alpa u pokrajini Gorenjskoj na nadmorskoj visini od 526 m. Dugačko je oko 4350 m i široko oko 1200 metara. Izuzetno je duboko, na nekim dijelovima i preko 40 metara. Osim ribolova, on je i turistička atrakcija uz pregršt popratnog sadržaja koje nude ovdašnji turistički djelatnici. Netaknuta priroda, potpuni mir i unutrašnje zadovoljstvo je ono što dovodi 100000 turista godišnje na Bohinjsko jezero. Mi smo bili gosti Janeza Cerkovnika, mladog slovenskog poduzetnika koji osim apartmana (»Penzion Cerkovnik«) u blizini jezera ima i restauraciju »Triglav« gdje se može fino popiti i pojesti. Janez nam je ustupio čamac i uz pomoć svojih kolega iz društva RD Bohinj uputio nas na mjesta gdje bi trebali danas probati loviti jezerske zlatovčice. Nije baš svaki put uspješan ribolov na jezersku zlatovčicu, a ponekad se naprosto igrate sa njima kad Vam ribolov prelazi već u dosadu.Janez nam priča dok smo ulazili u čamac da je jezerska zlatovčica unesena u jezero davne 1943. godine i kako su godine tekle, tako je ona postala najdominantnija riba u jezeru i da je danas ima zaista puno, te nam preporučio »Bohinjski sistem« da bi bili uspješniji u ribolovu na jezerske zlatovčice.
Andrej i ja smo se pogledali i budnim okom gledali što radi Janez sa svojim priborom. Dakle »Bohinjski sistem« je spin štap dužine 2,4-3 m, stacionarna rola sa namotanim najlonom debljine od 0,16-0,25 mm na koji su namontirana 4-5 krilaca od mepsa u veličini br.5 u nekakvom nizu, otežana prilagođenom gramažom olova i na kraju tog sistema je zavezana udica br. 1 na kojoj se koristi kao mamac mrtva ribica zvana »pisanec« koja je stanovnik Bohinjskog jezera i sa kojom se ribe koje obitavaju u jezeru i hrane. Naravno da mi to nismo imali i da smo koristili pribor od Janeza koji je imao složena takva dva sistema. Naši UL štapovi i gumice koje sam uzeo padaju ovaj puta u drugi plan. No dok smo tako izlazili iz jedne uvale primjetio sam u jednom grmu jata ostriža. Brže bolje stavio gumu i zabačaj. Za nepunu minutu ulovio sam 4-5 komada. Nisu bili neke veličine, ali su bile ribe i to moje prve ribe sa Bohinjskog jezera! Andrej isto tako lovi par komada, dok nas Janez u čudu gleda. Da, njemu je to bilo nešto novo, kao i nama »Bohinjski sistem«!Kad smo se konačno otisnuli na dublje dijelove jezera, počeli smo i sa trolingom. Sa dva štapa kemijali smo u kojem sloju da nam bude mamac, odnosno pretraživali smo u kojem se sloju nalaze jezerske zlatovčice. Kada bi imali griz tada bi uskladili oba dva štapa na istu dubinu. Janez je preporučio da se krećemo prema ušću rijeke Savice u Bohinjsko jezero. Osim jezerskih zlatovčica, Bohinjsko jezero još nastanjuju pisanec, manjić, jezerska pastrva, potočna pastrva, klen i ostriž.Na putu prema ušću Savice imamo svaki po par grizeva na »Bohinjski sistem«, ali uspijevamo izvaditi samo jednu jezersku pastrvu dužine 30 cm.Bilo je spadanja i fulanaca, uglavnom nismo baš imali sreću za ulov jezerske zlatovčice.