Jedini problem koji se desio je taj što su ribe u Sopoti prave divlje ribe. A one su malo drugačijeg mentalnog sklopa. Ako Vam ne pobere muhu u dva zabačaja, možete slobodno dalje, jer naprosto te ribe prokuže da to nije prirodna hrana i neće uzimati Vaše muhe. Sopotu nastanjuju kalifornijska i potočna pastrva koje se prirodno mrijeste i svaka riba izgleda skoro pa savršeno. Prvi dio smo odlovili cca 2,5 km uzvodno po toku dosta dobro i napravili pregršt lijepih fotografija, što prirode i okruženja, drilova i samih riba. Posebno me dojmila Andrejova „šarenka“ cca 50 cm ulovljena u najdubljem dijelu koji smo prošli taj dan. Ribolov čini zanimljivim i okolina uz rijeku, prolazite kraj okućnica, vrtova, ispod mostova, prelazite mnoštvo umjetnih kaskada, ostataka starih mlinova, uglavnom ima se što za vidjeti. Stali smo u naselju Njivice, te se odlučili za pauzu. Nakon domaće hrane i zasluženog odmora krenuli smo još uzvodnije. Od Njivica, preko Starog Dvora do Jagnjenice. Staza malo kraća i sve teži ribolov. Vidi se da je ovaj teren na neki način izlovljen i da fali riba. No mi smo i dalje čisto solidno lovili. Sve ribe koje su ulovljene su nakon fotografiranja vraćene natrag u rječicu. Inače na Sopoti se slobodno uzima riba, ali teško ćete naći rječicu koja ima tu količinu divlje ribe i zbilja je šteta što se ne uvede režim „Ulovi i pusti“. Andrej je čuvao za kraj najizdašnije mjesto.. Dolazimo do mjesta kojeg domaći ribiči nazivaju „Peskolov“ . Proširenje rječice koja ulazi u uži dio na slap, a odmah ispod slapa kaskada. Riba se ne vidi, ali se osjeća. Dubina je solidna. Na gornjem mirnom dijelu je pijesak, a ispod slapa dosta velikog kamenja. Andrej se prikrada poziciji i zabacuje uz rub trave koja se zaustavila na betonskoj brani. Na padanje muhe dolazi odnikud barem desetak riba i zateže onu najveću od njih.
Inače se uvijek manje ribe polakome,ali ovaj put je to bilo drugačije. Slijedi kontra i savijanje štapa. Dril je započeo, ali nažalost nakon par izvlačenja žnore riba se uspjela otkvačiti i nestala u pravcu od kud je i došla. Andrej predlaže smirivanje mjesta i prebacuje se na slap, a ja na kaskadu ispod slapa. Ja nisam ni došao do mjesta kad Andrej zateže ribu. No događa mu se kao i sa onom iznad slapa. Nakon par bjegova riba se oslobađa i opet ostajemo bez fotografije. Na kaskadi zabacujem,ali ništa. Andrej je i dalje ispod slapa, no više ni traga ribi. Tada oboje dolazimo na betonsku branu i zabacujemo, no riba je i dalje preplašena. Par izmjena muha, ali neda se više ništa uloviti. Kad se on i ja pogledamo u takvim situacijama u oči, tada znamo da je to završetak još jedne naše avanture po Sloveniji. Kao i uvijek dok se pakiramo za doma slijedi prepričavanje današnjeg ribolova, a stekao se dojam da je ribolov bio odličan s obzirom da smo lovili divlje ribe na tako niskom vodostaju.
Slijedila je runda kave u restoranu na samom ušću Sopote u Savu, par fotografija za uspomenu, te odlazak u ribički dom RD RADEČE u mjestu Hotemež. Tamo me Andrej vodi do legendarne natjecateljske staze na rijeci Savi. Staza koja je dugačka 700 metara i skoro je ravne linije i približno iste dubine, pa zbog toga pruža svakom natjecatelju iste uvjete kod natjecanja. Izgleda onako otmjeno i djeluje dosta impresivno.