Mi smo ustvari došli na slobodni ribolov, pa ribe koje smo ulovili nismo nosili na mjerenje. Osobno mi je to bio prvi ribolov na salmonidnom dijelu Krke i moram priznati da sam oduševljen ljepotom rijeke i prirode koja ju okružuje u ovom dijelu. Zbilja sam guštao. Još da je bilo malo zelenije……….no za to ima vremena. Dakle krenuli smo na vodu ali malo uzvodnije, točnije kod mjesta Šmihel. Tu smo parkirali auto i presvukli se iz civilke u ribičku odjeću. Spustili se do obližnjeg mosta gdje smo krenuli uzvodnije lijevom obalom rijeke Krke(revir K2). Malo smo kasnili pa su prva slobodna mjesta na vodi već bila popunjena. No uzvodnije je bilo mjesta za sve pa se je i počelo sa ribolovom. Revir K2 se proteže od slapa kod HE Zagradec pa sve do slapa u Žužemberku gdje se i nalazi ribički dom. Milan i ja smo se pratili jedno vrijeme i usput nešto ovjekovječili sa fotografijama. Uglavnom lovili smo ubačenu kalifornijsku pastrvu tzv.šarenku. Za ribu se trebalo ulaziti u vodu jer ribolov sa obale je gotovo nemoguć na većini mjesta. Dno rijeke Krke u ovom reviru je puno sedri koje mještani zovu „lahkovec“ i treba biti dodatno oprezan kod hodanja po vodi. Isto tako primjetio sam na par mjesta sa lijeve strane obale dosta starih vodenica uz vodu. Niti jedna nije u funkciji i izgledaju staro i oronulo. Baš šteta jer da se obnove zasigurno bi privukle gosta više u ovaj Dolenjski kraj. U svakom slučaju 4 sata natjecanja je prošlo dosta brzo, a ja sam se i nalovio riba. Uslijedio je povratak do auta i odlazak na rundu pijače u „Domačiju Meden“ gdje smo uz kavicu i pivicu saželi dojmove sa jutarnjeg „natjecateljskog“ribolova.
„Domačija Meden“ je na samoj rijeci Krki i zanimljivo je da su otvaranje ovoga ugostiteljskog objekta isforsirali sami ribiči, jer nakon napornog dnevnog ribolova su htjeli negdje sjesti i u miru popiti kavicu i nešto fino domače pojesti. Mi smo nakon što smo popili piće sjeli u auto i otišli natrag u Žužemberk u ribički dom gdje nas je čekalo proglašenje pobjednika i ručak za sve natjecatelje. Pošto je vani baš padala kiša ručak smo obavili u ribičkom domu. Jest da je bila malo gužva, ali svi su se snašli i uspjeli stisnuti. Na repertoaru je bio savršen catering, sa vrućom juhicom, 4-5 vrsta glavnog jela uz obilje salate i na kraju desert. Moram priznati da nakon ovakve organizacije natjecanja, a vjerujte da sam istih takvih u Hrvatskoj zaista mnogo prošao, RD NOVO MESTO je podiglo ljestvicu naviše. S obzirom na uloženo i dobiveno je ovo definitivno“best buy“ natjecanje koje sam do sada pohodio. Svaka čast organizatoru!
Nakon ručka vratili smo se natrag na vodu, ali sad bez nekog pritiska od natjecanja, mada ga nismo ni imali dok je trajalo. Opet smo se uputili u mjesto Šmihel, gdje smo se spustili do mosta na rijeci Krki samo što smo sada krenuli nizvodno. Ovaj put smo se držali nas četvorica zajedno i polako svako mjesto pretražili onako kako se to i treba pretraživati. Nije više bio toliki pritisak na vodi, jer je većina ribiča odustala i nastavila sa druženjem u ribičkom domu, pa su i ulovi bili učestaliji. Jedno vrijeme se riba počela intenzivnije hraniti sa površine, pa je to bila prilika za bacanje suhe muhe. Nekoliko izmjena i pogođena muha daje rezultate. Blaž i ostatak ekipe relativno dobro lovi na suhu muhu, dok se ja i dalje bavim samo nimfama. Lovim između omanjih preljeva i gađam svaku rupu ili prolaz kraj sedre. To mi nosi još par riba i fotografija za uspomenu. Vrijeme zaista leti na ribolovu, a sve što je lijepo relativno i kratko traje, no uspomene ostaju i ostat će zasigurno na ovu ugodnu provedenu travanjsku subotu. Osobno sam siguran da ću barem još jednom posjetiti rijeku Krku kod Žužemberka. Nek se samo malo zazeleni i da lipljanu prođe lovostaj i eto mene, a za natjecanje sam se već predbilježio za slijedeću godinu!