GRAČNICA - "RIJEKA SJEĆANJA"
Na red je došla i rječica Gračnica. Izvire na 460 nadmorske visine u naselju Planina pri Sevnici i nakon dvadesetak kilometara toka se ulijeva u rijeku Savinju kod Rimskih Toplica. Lijeva pritoka je rijeke Savinje. Slovenci ju slove kao potok, no ako su na njoj postavljene dvije omanje elektrane (Mišji dol i Brodnice u Zagračnici), ipak bi rekao da je to rječica, barem za mene i to 20 km predivnog toka kroz Gračansku dolinu! Andrej i ja smo se dogovorili već s početka ovogodišnje mušičarske sezone da ćemo ove godine odloviti rječicu Gračnicu, najviše iz Andrejove znatiželje, jer je on bio dugogodišnji član RD Laško koji je aktivno sudjelovao skoro u svakoj radnoj akciji na rječici Gračnici i praktično se brinuo o njoj nekoliko godina. Životni putevi su ga odveli u Celje gdje se skrasio sa obitelji i najviše zbog posla, manjka vremena, blizine te rječice, nije više u mogućnosti biti toliko aktivan kao prijašnjih godina dok je bio mlađi. Andreja je zanimalo kakav je trenutno riblji fond na njegovoj „Rijeci sjećanja“. Mene nije teško nagovoriti, a pogotovo kad se radi o takvom aktivnom ribolovu u kanjonu, gdje se na svakih desetak metara ponovno iznenadite sa onim što vidite.Zabok, pa prijelaz Kumrovec i pravac prema Bistrici ob Sotli, skretanje na prvom raskrižju desno prema Kozju, prolazite kroz Pilštanj i nakon toga skrenete lijevo prema Dobju pri Lesičnom, zatim prolazite Planinski vrh i Planinsku vas i dolazite u Loke pri planini i dalje pratite putokaz za Rimske Toplice.
Možda djeluje komplicirano, ali nije nimalo. Najjednostavnije je uključiti navigaciju i nećete pogriješiti. Nakon 65 km puta dolazim do rječice Gračnice. Kilometar niže dolazim u Mrzlo Polje gdje mi se sa lijeve strane pruža pogled na ribnjak Marof koji je komercijalnog tipa i otvoren je samo vikendom i praznikom. Baš tu smo se sastali Andrej i moja malenkost i za dvije minute se dogovorili gdje ćemo sve danas loviti. Andrej ima Gračnicu u malom prstu i znao sam da ćemo loviti na najboljim dijelovima rječice. Dogovor je bio da se malo vratimo poviše, točnije da prve zabace u vodu napravimo pod Počerenskim slapom kojeg je majka priroda stvarala dok postoji rječice. Ispod slapa se u ljetnim mjesecima možete komotno okupati, a i po viđenim ostacima roštiljanja vjerojatno je to omiljena destinacija domaćih mještana.Par zabaca, jedan nerealizirani griz, fotografija za uspomenu i spuštamo se niže. Prolazimo kroz Jurklošter i vidim sa lijeve strane kartuzijanski samostan koji datira od davne 1170 god. Povijest kartuzijanaca nekom drugom prilikom, a mi smo tu napravili našu drugu postaju. Auto ostavljam na mjestu gdje ćemo se nakon prve etape ribolova vratiti i sjedam u Andrejov auto, te se spuštamo neki kilometar niže. Tu ulazimo u vodu i počinjemo sa ribolovom. U prvih nekoliko stotina metara lovimo svaki po par potočnih pastrva, no rijetko koju u mjeri. Nema veze jer ulovljene ribe izgledaju čarobno. Prilagodile su se prirodi i vodi u kojoj obitavaju.