Povratak u Celje i ručak kod Andreja. Uz popodnevnu kavicu slijedi kratka analiza našeg dosadašnjeg ribolova. Nedugo zatim Andrej priprema iznenađenje i uručuje mi poklon od predsjednika RIBIŠKE SVEZE SLOVENIJE gosp. dr. Miroslava Žabrla, zbog promocije Slovenskih voda o kojima pišem u Hrvatskom ribičkom časopisu Ribiči & Ribe. Dobio sam prigodno izdanje razglednice, te marku sa original pečatom, a povodom dana Slovenskih ribiča koje je izdao Filatelistički savez Slovenije. Zahvalio sam se Andreju u svoje ime i vrijeme odmora je završilo.
Drugo poluvrijeme na Hudinji nastavljamo na mjestima koje smo propustili u jutarnjem terminu. Sve što smo radili ujutro ponavljamo i popodne. Rezultat je isti. Spomenut ću i nimfe na koje smo lovili. Bilo je bitno da su golden ili srebrne glave na veličini 8 ili 10. Boja, odnosno tip muhe nije igrao neku posebnu ulogu. Probao sam sa manjim udicama, ali ni približno tako kao sa osmicama i desetkama. Nakon dva sata već nam je i bilo dosta. Mene je totalno svladao umor, a za takav ribolov stvarno treba i kondicije. Andrej ne krije zadovoljstvo jer vidi da je i meni bilo odlično. Možda ću biti subjektivan u nekoj procjeni, ali Hudinja je zaista voda po mojem ukusu. Osobno uživam u ribolovu na takvim rječicama jer svaki dio krije iznenađenje, a i par kilometara pješačenja po takvom terenu ne škodi za osobno zdravlje i održavanja kondicije.
Po povratku ka Celju Andrej me usput vodi na Šmartinsko jezero. Ponos RD CELJE. Na 113 hektara vodene površine zaista se pruža impresivan pogled. Sjedamo na klupicu ispred ribičke kuće na Brezovi i stavljamo večeru na stol. Kroz razgovor sa Andrejom doznajem da je jezero nastalo davne 1970.g pregrađivanjem potoka Koprivnica sa branom visokom 16 metara, a sve kako bi trajno zaštitili grad Celje od poplava rijeke Savinje. Kroz 40 godina postojanja jezero postaje športsko-rekreativno turistički centar Štajerske koji je sve više zanimljiv i strancima. Po fotografijama iz ribičke kuće vidim da jezero krije kapitalne primjerke somova, šarana, amura ,štuka, smuđeva….
Na uređenim mjestima vidim šaranaše, a po jezeru plovi brodić sličan onima koje možete vidjeti na Plitvičkim jezerima. Tu su pedaline i čamci. Sve u svemu ugodno za oko. Fotografija za uspomenu i pravac Celje. U Celju rastanak sa Andrejom i pravac za Zagorje! Hvala ti Andrej!