Energetska efikasnost - specijalno izdanje GM Business & Lifestyle | Page 18

je još u 14. ve­ku u jed­noj fran­cu­skoj ba­nji sa ter­mal­nim iz­vo­ri­ma. Si­stem ko­ji ko­ri­sti ce­vi od dr­ve­ta u upo­tre­ bi je i da­nas. Island je ze­mlja ko­ja pred­nja­či u pri­me­ni ge­o­ter­mal­ne ener­gi­je zbog svo­je lo­ka­ci­je i pri­rod­nih uslo­va. Znat­na pri­me­na ge­o­ter­mal­ne ener­ gi­je na Islan­du je za­po­če­la 1943. go­di­ne i da­nas se ta­mo sko­ro 90% sta­no­va gre­je ge­o­ter­mal­nom ener­ gi­jom. Po­što je ima u iz­o­bi­lju, pri­ me­nju­je se i za ota­pa­nje sne­ga po tro­to­a­ri­ma, za pli­vač­ke ba­ze­ne, kao i u po­ljo­pri­vre­di za za­gre­va­nje sta­kle­ ni­ka, ta­ko da na Islan­du, u sko­ro ark­ tič­koj kli­mi, uspe­va­ju i ba­na­ne. Kod nas se ge­o­ter­mal­na ener­gi­ ja mo­že ko­ri­sti­ti in­di­rekt­no: pri­me­ nom to­plot­nih pum­pi. Tem­pe­ra­tu­ ra pod­zem­nih vo­da je atrak­tiv­na za ko­ri­šće­nje to­plot­nih pum­pi ko­ je tro­še elek­trič­nu ener­gi­ju za gre­ja­ nje, ali mno­go efi­ka­sni­je ne­go uko­ li­ ko se ko­ri­sti kla­sič­no pre­tva­ra­nje elek­trič­ne ener­gi­je u to­plo­tu. Ko­ri­ sti se ener­gi­ja pod­zem­ne vo­de ko­ja se "pum­pa" na tem­pe­ra­tu­ru ko­ja se mo­že pri­me­ni­ti u si­ste­mi­ma gre­ja­nja i hla­đe­nja. So­lar­no da­ljin­sko gre­ja­nje So­lar­no da­ljin­sko gre­ja­nje je u po­ sled­njih dva­de­se­tak go­di­na do­ži­ve­ lo eks­pan­zi­ju u Evro­pi. Na­šlo je pri­ me­nu i u si­ste­mi­ma gre­ja­nja, a i u si­ ste­mi­ma hla­đe­nja. Ze­mlje ko­je pred­ nja­če u pri­me­ni so­lar­nog da­ljin­skog gre­ja­nja su Dan­ska i Šved­ska. So­lar­ no da­ljin­sko gre­ja­nje je šan­sa Sr­bi­je, jer je po­volj­na ja­či­na sun­če­vog zra­ če­nja, a zbog kli­mat­skih uslo­va, da­ ljin­sko gre­ja­nje po­sto­ji u vi­še od 55 gra­do­va i op­šti­na u Sr­bi­ji u ko­ji­ma se gre­je oko 700.000 sta­no­va. Ova­kva po­stro­je­nja mo­gu kod nas da ra­de znat­no pro­fi­ta­bil­ni­je ne­go u ze­mlja­ ma na se­ve­ru Evro­pe, gde je 30-40% ma­nje sun­če­vog zra­če­nja, a gde so­ lar­no da­ljin­sko gre­ja­nje po­sto­ji već u znat­noj me­ri. Ov­de tre­ba ob­ra­ti­ti pa­žnju da je reč o so­lar­nim to­pla­na­ma a ne elek­ tra­na­ma, da se pro­iz­vo­di to­plot­na ener­gi­ja ko­ja se di­stri­bu­i­ra po­tro­ša­ či­ma, a ne elek­trič­na ener­gi­ja. Go­ vo­ri se o pri­me­ni ter­mal­nih pri­jem­ ni­ka sun­če­ve ener­gi­je – po­pu­lar­no na­zva­nih "so­lar­ni ko­lek­to­ri", a ne još uvek sku­pih fo­to­na­pon­skih pa­ne­la. In­sta­la­ci­ja pri­jem­ni­ka mo­že se od­vi­ lo­kal­ni di­stri­bu­te­ri to­plot­ne ener­gi­ je i lo­kal­ni pro­iz­vo­đa­či, do­ba­vlja­či opre­me i iz­vo­đa­či. Po­što sun­če­vog zra­če­nja naj­vi­še ima le­ti, ra­di ra­ci­o­ nal­nog ko­ri­šće­nja po­želj­na je i neo­ p­hod­na po­tro­šnja to­plot­ne ener­gi­je i to­kom le­ta: u vi­du po­tro­šne to­ple vo­de, pli­vač­kih ba­ze­na ili da­ljin­skog hla­đe­nja. So­lar­no da­ljin­sko gre­ja­nje ob­u­hva­ta teh­nič­ka re­še­nja, ur­ba­no pla­ni­ra­nje ( jer se ra­di o ve­li­kim po­ vr­ši­na­ma) i raz­voj no­vih po­slov­nih mo­de­la ko­ji mo­gu da do­ve­du do ši­re pri­me­ne. Mo­že se re­ći da je so­lar­no da­ljin­sko gre­ja­nje kao či­sta ener­get­ ska teh­no­lo­gi­ja "zre­la" za ši­ru pri­me­ nu, pa čak i u na­šim uslo­vi­ma. Sli­ka 1 – Pro­fi­li po­tro­šnje to­plot­ne ener­gi­je to­kom go­di­ne (cr­ve­no) i do­bi­ta­ka od sun­če­vog zra­če­nja (pla­vo) ja­ti u okvi­ru to­pla­ne – na ze­mlji­štu (što je naj­jef­ti­ni­je), za­tim na kro­vo­ vi­ma zgra­da (u to­me pred­nja­če Ne­ mač­ka i Au­stri­ja), ali mo­gu se po­sta­ vlja­ti i duž to­plo­vo­da kao ogra­de za sa­o­bra­ćaj­ni­ce ili nat­kri­ve­ni par­king pro­sto­ri. Za uspe­šnu pri­me­nu so­lar­nog da­ ljin­skog gre­ja­nja po­treb­no je vi­še uče­sni­ka: lo­kal­na grad­ska upra­va, XX Internet ogledalo Business & Technologies Magazine :: Broj 105/106 Po­slov­ni mo­del za pri­menu so­lar­nog da­ljin­skog grejanja Ia­ko na pr­vi po­gled to mo­že iz­gle­ da­ti pre­vi­še "uto­pi­stič­ki", so­lar­no da­ ljin­sko gre­ja­nje mo­že u Sr­bi­ji da za­ži­ vi re­la­tiv­no br­zo. Obič­no se mi­sli da ne­ma do­volj­no pa­ra, da ne­ko tre­ba da uzme kre­dit ko­ji bi se ot­pla­ćivao i